Slavodobitna huka – Džibrić Admir
Kad šapat nadjača nerazgovijetnost,
ubijajući nadnaravna samotna polja,
utihnut će samrtnički drhtaj šumaraka,
dotičući čak i ostarjeli suncokret.
K’o krv šiknut slavodobitna huka,
božanstveno slapovima vena,
neuračunljivom velikodušnošću
i sladostrasnim poljupcem
pretačući let u zasanjani san.
Kad otopljenom bijelom pokrivaču,
proljeće se svojom bliskošću nasmije
znam, vratit će se i rode.
Pod nogama zašuštati lišće.
Crna čipka nesavršenstva i laži
presvučena tankim nitima bjeline,
zalepršati oblacima vedrine.
Svi će se ljubiti.
Hoćemo li i mi?
(2014)
