Dragoljub Đuričić je muzičar poreklom iz Crne Gore, iz Cetinja, rodjen 10. februara 1953. Živi i radi u Srbiji. Poznat je kao bubnjar bendova YU grupa, Leb i sol i Kerber, kao član pratećih bendova Zdravka Čolića i Đorđa Balaševića, kao i po svom solo radu. Duga je lista muzičara sa kojima je saradjivao, manifestacija, turneja, muzike za pozorišne predstave, balet… i naravno brojne su i nagrade i priznanja.
„Muzika je bazirana na ritmu, život je baziran na njemu. Ako srce ne otkuca tri puta u ritmu, četvrti put neće ni otkucati.“ D.Đuričić
Taj ritam koji sa sobom nosi, jednostavnnost i energiju koju prenosi i rečima… kroz reč dve… pitala sam… pročitajte!
*Harizmatičnim nastupima stvarate posebnu emotivnu i energetsku sponu između vas i publike. Možete li nam reći kako Vi to doživite na ličnom planu?
Nekada se neko rodi kao budala, onda u tom budalastom ponasanju istraje i vremenom sve mane pretvori u vrline. Onda to publika počne da osjeća i primijeti, ..?! Ne znam valjda je to tako?! Ponekada, kada pogedam slike Pikassa, zamislim se koliko je morao da bude istrajan da sve to izgradi i da se mi ispred onoga sto on radi ”smrznemo” . Valjda je to nekako tako. Za to nema recepta, a ako ima ja ga neznam, sasvim sam u tome slučajan!
*U poslu kojim se bavite najveća radost je?
Sloboda! Dakle ja sam svoju slobodu bas skupo platio, svašta mi je za života nudjeno ali nigdje mi niko nije pružio ili ponudio slobodu. Od svega sam odustao i sačuvao ono sto mi je dala majka priroda a to je sloboda, naravno duhovna jer ovih drugih u današnje vrijeme i nema, tehnologija je sve napravila da se čovjek prati, da se sve radi protiv njega i da je sve u njega upereno…! Često se pitam kako je lijepo biti bilo koja životinja samo ne čovjek.
*Šta Vam najteže pada?
Skučemost, ljudaska zavist, kompleksi… To su sve mane kojima čovjek sam sebi zagorčava život. Kako li je život lijep bez sujete, kompleksa, zavisti… Jako ih je malo koji ne znaju šta te riječi uopšte znače.
*Kada biste mogli da se vratite u prošlost i nešto izmenite da li biste nešto menjali?
Ko to zna… mnogo toga bih vjerovatno jer i moje dosadašnje životne odluke su bile i donošene iz trenutka vremena, čim vrijeme ide to znači da bih se u drugom trenutku vjerovatno drugačije ponio…!!! Ko zna, možda bih bio sasvim nešto drugo?!
* Čini se da ste od onih koji gledaju samo napred i šta je sledeće u planu? Imate li neku ideju, Vašu ili tuđu, koja vam se mota u mislima, kao neki motiv?
Ja svaki dan imam drugu ideju a pokusavam da sebi ideje ispunim samo ako je njihovo ponavljanje učestalo, dakle ideja je mnogo ali se tek kasnije shvati koja je važna… Želim da napravim jedan koncert po kriterijumima kako ja zamišljam veliki koncert. Znam da je danas sve vezano za pare, ali ok nadam se da ću da izmjerim mogućnosti i htjenja pa da ću to uspjeti…
*Radite ono što volite, bez bzira na uslove. Umetnost je u priličnoj meri marginalizovana. Kako se snalazite u tim (ne)prilikama?
Ma umjetnost, sama riječ danas ne znaci mnogo. Ja živim život i od njega sam sebi pravim zabavu a da li je to umjetnost ili ne neka o tome drugi misle. Ima neki djavo u meni koga cijelog života djelima želim da umirim…!!! Neko to radi alkoholom, neko dokoličarenjem a ja eto zabavom za samoga sebe.
*Šta je za vas lepota? I ljubav? Imaju li uticaja na stvaranje?
Nista nije toliko lijepo kao ljubav ali smo se poodavno pogubili pa više ne znamo šta je ljubav a šta glumljenje ljubavi…!!! Sretnici su rijetki a sve mi se čini da ih je jako malo. Dakle sretni su samo oni koji zapravo znaju sta je ljubav!!!
*I za kraj, Vaša poruka čitaocima “Pokazivača”?
Želim da svaki čovjek na svetu zna gdje mu je mjesto a i da ga ono malo osnovne buntovnosti ne napusti jer ce se samo time moći izboriti ili sačuvati ono malo slobode što mu je dato od Boga!!!! Pozdrav. Dragoljub
