Rođena sam 1961. u Pazinu, Istra . Od malena su knjige bile moj svijet . Znala sam zaroniti i otploviti. Ali me ozbiljan i realan svijet nije puštao na miru i ostvarijem svoju poslovnu karijeru u raznim službama , relativno uspješno. Postajem majka dvoje predivne djece , sina i kćeri koji su i danas centar mog svijeta. I tada , odjednom . u moj život se vraća poezija … , nedugo potom i slikarstvo …i ja se osjećam ostvarena kao osoba u potpunosti .
Nakon ovako divne i neposredne biografije naše i Vaše pesnikinje, moje prijateljice a smem ovde to reći, pitala sam je…reč dve… o mnogim stvaralačkim stvarima i mislima…Nastavite…
*Davorka, Vi pišete poeziju. Možete li nam reći kada je to počelo, postoji li doživljaj ili osoba koja vas je na to motivisala?
Ja nekako mislim da nema čovjeka koji u sebi ne nosi poeziju . Pa je tako i mene na put poezije , recimo javnog pisanja poezije , motivirala draga pjesnikinja dijalekta ne poezije , učiteljica Marija Sošić , koja je izgleda ušla u moj život u pravo vrijeme, na pravi način i pokrenula se ta nežna nit na kretanje. Znate , da bih potvrdila svoju prvu rečenicu , ja ću usporediti poeziju sa platnom koje širimo oko sebe , koliko je to platno gusto tamo ovisi o tome koliko smo spremni te razdvojiti suptilne misli svojih niti i satkati ih u pjesmu. Tako netko nosi grubo tkanje i sve mu je sadržano u jednoj riječi , a netko se od nas može o svojim osjećajima pisati ili govoriti na način da to bude prihvatljivo i drugima , onima koji čitaju i pronalaze se u tim riječima.
*Koliko na Vas, na ljude koji pišu o tako suptilnim emocijama, utiče realnost u kojoj živimo?
Što je realnost? Upravo to…način na koji gledamo svijet i vraćamo informaciju koju smo iz njega u određenom trenutku izdvojili . kao nama bitnu …te ponovo , tako prerađenu vratili . Suptilnost je kao i realnost subjektivna, pa ni trenuci u kojima ih apsorbiramo nisu nam uvijek jedinstveni .
*Da li se i iz te i takve realnosti mogu ispisati stihovi koji bi ljudima kazivali da ne gube nadu, da je život lep?
Opet ću reći da odgovor na to pitanje ovisi o nama samima . Ja još nikada nisam pročitala stih iz kojega bih isčitala da nada ne postoji i da život nije lijep. Jer život je jedinstven i lijep bas u toj jedinstvenosti svakoga od nas …i potrebna je samo ljubav prema životu i ljudima . svim ljudima , kako bi to spoznali.
*Koliko Vas vaša porodica razume i prihvata to što radite?
Ja se osim poezijom pomalo bavim i amaterskim slikarstvom . Ali na jedan sasvim ozbiljan i predan način . Upravo je ta moja predanost pokazala mojoj obitelji da je taj moj hobi. ta moja slobodna aktivnost kojoj se tako zdušno predajem meni jako važna . A obzirom da ja njima pružam podršku u njihovim aktivnostima i oni meni na svoj način vraćaju isto .To je dovoljno.
*Često ste gost i domaćin mnogih poetskih večeri. Koliko utiču na vas druženja i kontakti koje imate s autorima, pesnicima, pesnikinjama….? Koliko je to važno?
Meni je jako važno . Jednostavno zato što se tako, najjednostavnije rečeno , osjećam dobro. Biti među ljudima koji osjećaju . daje jednu dodatnu dimenziju životu. Znate , to je možda ono kad kažu da su pjesnici sanjari. Zar to nije divan izraz. Treba znati i moći sanjati.
I evo , upravo ovih dana sudjelujem kao dio organizacijom tima koji na području cijele regije organizira poetske večeri , točnije 24.11.2015 . u 19.00 sati u dvadesetak gradova istovremeno započinje tematska poetska večer “ Poetskom. riječju stop nasilju nad ženama .“ Ponosna što sam dio takvog projekta.
*Ovo je mesto gde se ostavljaju poruke čitaocima Pokazivača… Šta biste poručili? Vama ostavljamo prostor i za jednu pesmu po izboru…i hvala Vam
Moja je poruka svima …volite se i praštajte, jer tako ćete u svom životu napraviti mjesto za lijepe stvari . Tako ćete se moći radovati . A to nam je zbilja svima potrebno zar ne?
*Niste nam rekli kada će biti – i je li u pripremi i Vaša zbirka poezije?
Mnogi me pitaju kada ću objaviti svoju vlastitu zbirku poezije . Materijal postoji, ali za sada mi to nije prioritet. Ja jednostavno čekam pravi trenutak. Trenutak u kome će ta zbirka sama izroniti . Meni je za sada bitan taj tijek. Ta struja kojom riječi koje kroz mene teku. Zaista se ponekad osjećam kao prijenosnik i nakon što napišem pjesmu ni sama ne znam kako sam je napisala. Zanimljivo je to. A ujedno i odgovor onima koji se pitaju da li sam to sve sama proživjela. Nisam. I jesam… kroz pjesmu . Ako me razumijete. a pitam se kako ćete me razumjeti kada ponekad ni sama sebe ne razumijem. I evo materijala za novu pjesmu.
Ipak, pjesme objavljujem u raznim zajedničkim zbirkama, antologijama, na natječajima . . . I skupilo se četrdesetak objavljenih djela na koje sam ponosna kao da su moja vlastita, možda i više jer se u njima moje ime nalazi uz mnoga poznata, uvažena, pjesnički poznata i prijateljska imena.
DOTAKNUTI NEBO
nabrojite mi vrijednosti života
a ja ću vam
o tome
napisati pjesmu bez riječi
jer sve ono što je vrijedno
teško je riječima izreći
imate pravo uživati
u svakom tom
nenapisanom stihu
punim plućima
pronađite sreću
u svakom svom dahu
nemojte čekati
da Vam vrijednost
netko ponudi na dlanu
vaša se sreća ne nalazi
u nečijem tuđem planu
zaviriti unutar sebe
zaviriti do dna
stvar tako jednostavna
treba
da bi se dotakli neba.
df
