Ustati ili odustati, ostati ili otići. Čini mi se da nema čovjeka koji nije jednom, nekada prošao kroz ova pitanja. Vagao, odmjeravao, gledao kako da nađe za sebe najbolje rješenje, da prođe bez gubitka. I koliko god tražio, gledao, vagao nekada je nemoguće izabrati da nema gubitka. Bira se između dvije štete, između dva gubitka. I ne može bez boli, bez neprijatnosti koja prati donijetu odluku. Ne može. A kako birati, kako odabrati … Vječita dilema …ostati ili otići …
Kada više ulažemo, manje dobijamo, želimo više, tražimo više, jasno to kažemo … a odgovora na naše želje nema i nema… Ostati ili otići ….odgovor daje … šta još možemo da učinimo da dobijemo ono što želimo …iscrpili smo mogućnosti, nemamo više alternativa … Možda je vrijeme da odustanemo … boli, neprijatno je, kidamo se. Da, sada jeste tako ali kada vrijeme ostavi svoj trag … bol je manja … neprijatnost nestaje…. a izbori se otvaraju … mogućnosti nude. Preko boli do nove šanse …
Ostati iz straha da ne izgubimo i to što dobijamo, da ne doživimo bol zbog gubitka … vodi nas u neprijatnost koja traje, koja vremenom ne nestaje …. Nezadovoljstvo koje truje … koje vodi u tminu naše duše…
Kada odgovor dobijamo da su nas čuli, da im naše želje jesu važne … otvara se novi put, a neprijatnosti se smanjuje trag … ostati se čini kao logičan korak …
I zato odgovor na ostati ili otići nije lak …nosi sa sobom bol, neprijatnost koju ta odluka sa sobom donosi …ostati ili otići ne tiče se samo nas i šta možemo još da damo, već se tiče i drugih i šta oni mogu da nam ponude na ono što želimo, ako žele da nude.
Ostati ili otići, ustati ili odustati ….izbor je naš …na ono što želimo … tražimo … i ono što dobijamo …
