Ljeto je. Vruće je. Sparno. Tropski dani, tropske noći. U četvrtom smo tropskom talasu, kažu. Ne vjeruje se objavljenim temperaturama, iznose teorije zavjere da se kriju stvarne temperature, koje su po mišljenjima na društvenim mrežama znatno više. Kriju se da ne bi bilo panike, da ne bi se uvodilo vanredno stanje, opšti je stav. Svi nešto kukaju, jadaju se, pravdaju svoju tromost visokim temperaturama. Teško nam je. A kada dođe zima, priča će se obrnuti i svi će kukati zbog hladnoće, a u jesen i proljeće zbog kiša, suša i ko zna već čega. Čini mi se da nema dana bez kuknjave, dana koji je onako dobar sam od sebe, dan koji je dobar od nas ….
A čaša je poluprazna ili polupuna, zavisi kako je gledate, odnosno od onoga u šta vjerujemo. A kada kažemo poluprazna, šta osjećamo? Uznemirenost, zabrinutost, neprijatnost…. A polupuna, šta tada? Mirniji smo, vedriji, prijatnije je. Pa tako je i sa pogledom na ove ljetnje dane. Sparno, vrelo, pakleno, strašno, užasno, katastrofično, užareno …. Ne znam kako vi, ali ja od same pomisli na ove riječi počinjem da se znojim, a u glavi su mi slike “visoke peći“.
No kada pomislim na toplo, sunce, plaža, bazen, ljetnje haljinice, sandalice, bronzani ten, opuštenija sam, a u glavi su mi slike beskrajnog plavetnila koje se stapa sa sunčevim zrakama i nema preznojavanja. Nekako mi sve baš po taman.
I jeste toplo, naravno da je toplo. Ljeto je i nestrpljivo smo ga čekali i očekivano je da je toplo. No da li je neizdrživo, užasno, pakleno kao što odjekuje u eteru? Mislim da nije. Jeste, svakako je prijatnije, lagodnije na 25 stepeni, ali i ovo je izdrživo pogotovo na bazenu, a tek uz klima uređaj je itekako izdrživo. A između – toplo i neizdrživo toplo je velika razlika, razlika u bar nekoliko stepeni i u osjećaju prijatnosti ili neprijatnosti.
I pitam se još, ako je nešto neizdrživo, onda kako već uspijevamo da izdržavamo i već smo izdržali kako kažu tri talasa tropskih vrućina. A kako stvari stoje izdržaćemo još poneki i život ide dalje. Vjerovatno do “neizdrživih“ hladnoća ili kiša, tada ćemo da spominjemo ljeto, da ga željno očekujemo a u glavi će nam se rojiti slike sunčevih zraka koji se stapaju sa plavetnilom vode. I kako god okreneš rijetko kada smo zadovoljni, rijetko kad nam je po taman. Klima se promijenila, da, to je činjenica. Ok, šta mogu da uradim po pitanju toga? Ne baš mnogo, ali mogu da ljeta i zime gledam drugačije, da ne kukam, da se ne užasavam, ne katastrofiziram temperature, da poštujem preporuke, da mijenjam navike. A nekako sa tim mijenjanjem navika sporije ide, no to je tema za neku drugu priču.
Ne znam kako ćete vi, ali ja ću sada da razmišljam o dugom, toplom, sunčanom ljetu, o sunčevim zrakama čija će mi toplina u zimske dane da nedostaje, pa ću sada da ih akumuliram, o vodi, o plivanju, da budem zahvalna izumitelju klima uređaja, da razmišljam o laganim salatama koje mi pružaju priliku da se napokon riješim stomačića koji mi se godinama opire, o jutarnjim i večernjim šetnjama, roštilju i svemu onome dobrome što mi ljeto donosi …. I da, proći će, kao što sve prolazi i ovo će ljeto proći …
Mmmmmm, čini mi se da temperatura pada, da je sada izdrživo toplo …
