Nijedna rečenica ne ocrtava bolje osjećanje zavisti od rečenice “Nek’ mom komšiji crkne krava “ (jest’ da ja nemam korist ali on ima štetu). I čovjek se zapita šta je ta krava (milo biće krupnih očiju koje nas hrani svojim mlijekom) skrivila komšiji i kakva to logika stoji iza jedne takve želje.
I kao što rekoh na početku, ova rečenica ponajbolje opisuje osjećanje zavisti. A naša osjećanja su reakcija na nešto značajno što se dešava u našem okruženju, u nama. A ljudi ne reaguju na zbivanja kao takva već na svoja tumačenja tih događaja, značenja koja ti događaji imaju za njih. Ok, a kakve veza krava ima sa svim ovim? Pa krava nekako predstavlja ono što bi mi voljeli da imamo, a možda i ne bi ali s obzirom da je komšija ima, a mi je nemamo, znači da je taj komšija nekako bolji od nas. Njegova krava čini da je on bolji od nas ili još gore rečeno da smo mi lošiji od njega. Još ako smatramo da on tu kravu nikako ne zaslužuje, da bi ona trebala da pripada nama, netrpeljivost prema komšiji raste, a i krava nam se sve manje mili gledati. I šta sada? Nije lako tu kravu gledati jer nas podsjeća na ono što nemamo, a što smatramo da nam pripada. I možemo da krenemo u dva smjera ili da se zainatimo, zadužimo se pa nabavimo dvije krave što će nam potvrditi da smo bolji od komšije ili ćemo se nakako potruditi da ta krava i ne poživi dugo. Hm! Kako god pogledaš u obje opcije neko ima štetu. U prvom slučaju mi – jer se zadužismo za nešto što nam možda i nije neophodno, a u drugoj komšija ili krava koja se ni kriva ni dužna našla na meti naših “odmeravanja“ sa njenim vlasnikom. I opet pitanje -šta sada?
Postoji i treća opcija, da zastanemo i razmislimo da li nam ta krava uopšte treba i zašto nam treba, a ako nam treba da osmislimo način kako da za nju zaradimo, a da pri tome se ne uvalimo u dugove.
Na kraju krajeva, postaviti sebi pitanje da li zaista ta komšijina krava govori nešto o nama? Da li stvarno znači da ako on dobija, da mi nužno gubimo? Da li stvarno tuđi uspjeh i napredak govori da smo mi loši ili to govori samo o tom drugom i trudu koji je uložio?
Govori o njemu, ne o nama. Govori o njegovom trudu i radu, ne o našem. Možda smo mi više za konje, a krave nam ne znače puno. U međuljudskim odnosima nečiji plus ne uzrokuje minus onog drugog, nisu povezani. Ali nečiji plus može da nam da ideju, da nas motiviše, da se usmjerimo ka onom što želimo. Da li će to biti krave ili konji izbor je naš.
I šta ćemo sada sa komšijinom kravom? Pa pustimo je nek’ mirno pase, dok mi gradimo svoje obore …..
