Stacionirane želje u
Citoplazmi samoće,
Konveksno konkavan krvotok
Svjesno i bez savjesti
Mijenja smijer leta
Ionako pogubljenih ptica.
Hipnotizirani koraci
Vode ljubav sa savjesti,
Na tortu od ludila,
Na vrh stavljam tračak
Svjetlosti.
Hiljade lica cirkuliraju
Praznim ulicama,
Vrisnem spojenim usnama,
Bez razloga, povoda, zabadava.
Gravitacija sjećanja
Na tren zamagli stakla novih
Ruha i nadanja,
Oseka iskri u očima,
Stiže u pomoć,
K’o noćna patrola.
Mirno more, loši mornari,
Nemirno more, fascinantni
Kormilari.
I onda odjednom, niodkuda,
Zanesen vlastitim porazima,
Tumaraš lavirintima mojih snova.
Možda na moju stranu stanu
Atom, dva, nečega, ničijega.
A možda centrifugalna sila
Prapovjesnih lutanja zdrav razum
Zaokupira.
Otisak očaja na obrazu,
Jasan je znak mog
Kapituliranja.
Bolji je i poraz od lažnih bisera!
