U trepavicama,
Na ramenu, među dlanovima,
U zjenicama;
Gdje god poželiš,
Tu ušuškan u željama,
Snom pravednog, mogao bi da zaspiš.
U egu,
Na koncu strasti, il’ ponosa,
Na čipki od čekanja,
Jastuku nadanja;
Tvoj je zavičaj,
U kojem siguran si i na
Prugama.
Po oblacima nek’ pitanja
Trčkaraju, lutaju,
Koža i tijelo u mirisima proljeća
Nek’ se isprepletu.
Ti znaš na kojem boku
Spavam kad me boliš,
I znaš da sam čekala i
Čekat ću,
Svoju auru u traganju.
Ti savršeno dobro znaš
Kad treba da ujedaš, kad da tištiš,
Od jave štitiš.
A kad i kako , tihim koracima, blatnjavih cipela,
Tragove odnosiš…
