ŠAHT
Sinoć dok je kiša lila
spasila me dobra vila
ipak moram da se jadam
jer sam mog’o da nastradam.
Želim na to još da dodam
nisam gled’o kuda hodam
pa sam pao sve do lakta
u rupu od nekog šahta.
Nisam znao blago meni
da je došla takva moda
da šahtovi otvoreni
budu tamo kud se hoda.
Sad kod kuće hvala bogu
prebijenu liječim nogu
pa se tješim s malo zlobe
mogao sam prebit’ obe.
Mogla tuga bit’ i veća
pa da usnim vječnu sovu
a šahtinu gdje ko vreća
ja upadoh – Berom zovu.