GOLUBARKA
(… napala me kao smrt na babu…)
Napala me kao smrt na babu
na žuraji u ćošku terase
drobila me kao roda žabu
nabacila ormu i kajase.
Ona kipna, raspusna pri vinu
skolila me u odsustvu svjetla
htjela me je valjda za užinu
Golubarka uvijek gladna pijetla.
Ušao sam u odsudnu bitku
brsteć′ treću s bademima kesu
da osnažim posustalu pritku
svjesnu da će ubrzo u presu.
Nosala me po moru olujnom
sva mi jedra pocijepala s broda
nasukah se na poprsju bujnom
znoj sa mene curio ko voda.
Tri put me je vraćala iz Hada
badem mi je lomila o zube
podizala ono malo jada
u ekstazi puštajuć′ golube…
Samljela me – lomila mi kosti
bacala me u tamne bezdane
obnevidjeh al′ Bože oprosti
što te molih da što prije svane.
Našli su me zamrloga zorom
triput se me polivali vodom
ko bananu rastavljenu s korom
nalik žabi dok se nosi s rodom.
PS…
Napala me kao smrt na babu
zaključivši:
Nisi neka marka!
Ako hoćeš da ispraviš slabu.
Dođi sutra.
Pozdrav.
Golubarka.
