Satirična poezija Miladin Berić

(. . . Bog joj je dao takvo tijelo
da nikad nije bilo gladno selo

bila je kraljica mlina potočara
gdje rijetka voda u kamen udara

pukovnik Grujo kad je zatek’o samu
tri duge noći mlatio praznu slamu

rekla je kroz osmijeh: Grujice, svaka čast
živio đeneral Grujo, živjela narodna vlast.

Kada je prvi put sišla do grada
crna je kiša počela da pada

i pratila je kroz ulice ružne
dva gorka ljeta i tri zime tužne.

Noć joj izbila zube rukama posljednjeg šljama
i bila bez adrese i uvijek bila sama

u zadnju zatvorsku zoru koja se jednom sreće
pod ledom koji puca u kosi joj izraslo cvijeće.

Kada se svenula vratila u rodno selo
skupile se crne žene da drže crno opelo

i lutala je luda po tepihu od ljubičica
praćena lavežom pasa i horom ranjenih ptica.

Slomljenu pritku i kamen ko sablja oštar
na nju je bacao lugar o nju je lomio poštar.

Po trnju bosa pratila crne svatove
kud je general Grujo gubio svoje ratove

jutro se uvuklo krišom u crni kafeni talog
u žuto jesenje lišće što krije anđela palog. . .)

I zaspala tamo gdje izvire Ugar
bila je kurva
i bila je . . . drugar.