SEOSKA POSLA
Jedna domaća polit-upraviteljka, kao u ekstazi, izjavi: „U jednom našem selu, čak 70% stanovnika su doktori nauka. Jedinstven slučaj, dragi sugrađani!“ Složih se da je jedinstven slučaj. Zato, po mom mišljenju opravdano, raspalih u medijima po polit-upraviteljki i doktorima nauka sa sela. Smatrao sam, da je tu statistiku trebalo sakriti, a ne obznaniti. Doktori su reagovali. Presavili tabak i utužili me. Očekivano… Ko da naši intelektualci znaju drugačije!? Interesantno, polit-upraviteljka se nije pridružila tužbenom zahtjevu. Suđenje sam dočekao spreman, sa čvrstom vjerom u sebe i svoju odbranu. Zato nijesam angažovao advokata. Neću vam prepričavati tok suđenja. Samo ću Vam reći, da sam na kraju oslobođen optužbe. Uzalud je advokat sela sa 70% doktora nauka prijetio. Stekao sam utisak da su prijetnje bile ozbiljne, ali ovoga puta…
Pobjeda!
Pitate se, u čemu se sastojala moja odbrana?
Paaaa … uporno sam tvrdio, da u tako teškim uslovima življenja (bez struje, vode…), u kojima je obitavalo predmetno selo nije iskazana nužna solidarnost!
„Zar tako ostaviti na cjedilu 30% stanovnika!? Zamislite, da se najveći sin naših naroda, ponio tako 1943. g. na Neretvi!“ – poentirah.
Ushićenju nije bilo kraja. Vremenom, oduševljenje je splasnulo. Razumljivo. Ali, nije bilo razumljivo, što sam vremenom počeo osjećati nelagodnost. Kao da je tu bilo još nečega…
Sinu misao: „Da Sudija nije bio među onih 30% ne-doktora nauka, pa je samo čekao povoljan trenutak za osvetu!?“
Moguće.
