KAMEN SPOTICANJA
Riješimo mi da gradimo kuću. Onako domaćinski, kao za sebe. Prvo sjednemo da sve isplaniramo. Ali odmah se javiše nesuglasice. Nismo se mogli dogovoriti, odakle da počnemo gradnju zajedničke kuće?
– Sav pametan svijet, kuću gradi od temelja! – rekoše jedni.
– Ne, to nikako! – povikaše drugi. Budimo originalni! Počnimo gradnju od krova!
Treći su opet mislili drugačije: – Prvo ćemo podići zidove! Oni će nas štititi od svakog napada! Sastanemo se, pokušamo usaglasiti stavove, ali nije išlo. Svako osta pri svom mišljenju. I svako, za ne daj bože, podiže zidove oko sebe!
Onda nam neki bjelosvetski putnici objasniše, da je za sve kriv kamen spoticanja. Jedni rekoše da je kamen spoticanja u temelju. Ako je tako, gradićemo kuću bez – temelja! Drugi upozoriše da je krov najveći kamen spoticanja. Znači biće to kuća bez krova. Što je sigurno, sigurno. Treći su bili najglasniji: Gospodo, kamen spoticanja je u zidovima!
Tako ostadosmo bez zajedničke kuće, svako u svom toru!
Onaj kamen spoticanja nismo pronašli. On se nije nalazio uz kuću koju smo – srušili.
Kamen spoticanja – bio je u nama!
I još se o njega – spotičemo!
