Mi dole, grešni, zaliveni blatom,
Ogrezli zlobom, ophrvani ratom,
Obraćamo se Tvojoj veličini;
A Ti po volji, što Ti drago čini!
Sposobni nismo da dušu spasimo,
Sve češće sveće sred bola gasimo.
Daleko jesmo od Tvog izvorišta,
Ili spašavaj – il’ od nas prah, ništa!
Nečastivima glupo zavedeni,
U duši mračni – u srcu ledeni,
Ali ako se Ti obratiš nama,
I kao nekad preuzmeš dizgine,
Nad ludim Svetom iskra će da sine,
Blesnuće Svetlo – iščeznuće Tama!
Kragujevac, 08.12.2017.
Saša MIĆKOVIĆ
– Pisano usred zorenja jednog hladnog decembarskog jutra, dok sam mislio o svojoj ženi koja će uskoro roditi blizance. Zato se obratih tebi Bože, kome bih drugom i moćnijem? Zaštiti ih pravednošću! Pesma je ispisana svetlosnim mastilom i bistrim mislima, s ljubavlju prema Tebi!
