THE LOST BROTHERS „HALFWAY TOWARD A HEALING“ (2018)
DVA IRCAU TOPLOJ NOĆI
SANJIN ŠTRBAC
Kada se australijski kantautor Robert Forster (The Go-Betweens) upitao ko bolje zvuči u mraku ,Townes Van Zandt ili Guy Clark,to je bila veličanstvena pohvala ovoj dvojici trubadura. Nakon nedavno objavljenog albuma irskog dvojca The Lost Brothers, možemo u tu dilemu dodati i njihovo ime. Njihov album je predivna zbirka dvoglasnih melodija,specifične,smirujuće,začuđujuće ljepote svake pjesme ,otpjevanog stiha ili odsvirane note.U prvom planu je sjajan dvoglas a u pozadini racionalno i s velikim umijećem i diskrecijom , odsvirani minimalni broj instrumenata ,toplina,srećne i nesrećne ljubavi, pjesme o putovanjima i tišina koja je majstorsko djelo producentskog dvojca Gabriel Sullivan – Howe Gelb.Nešto kao snimljeni zvuk pustinje.Album je snimljen u Tusconu,Arizona ,bazi velikog i neodoljivog rnr mavericka Howe Gelba,u „Dust andStone studios“.O njegovom radu sa matičnim Giant Sand (koje je raspustio ) ,solo albumima, off projektima i saradnji sa ogromnim brojem imena poput Victorie Williams, Rainer Ptaceka , Joey Burnsa , John Convertina, K T Tunstall ,od skandinavskih rokera do španjolskih Cigana, neotradicionalizmu kojim je osvježio rock scenu, na drugom mjestu. Kada je u pitanju produkcija ovog albuma ,postoji priča da je Gelb , Marka McCauslanda i Oisin Leecha,članove grupe,svako jutro vodio u pustinju ne bi li osjetili tišinu i spiritualne spoznaje koje jedan takav doživljaj pruža. A Gelb je konačni produkt opisao rječima „Halfway … is a hypnotic stunning masterpiece …. babies shall be made to this music across the darkened planet. Holy fuck ,this is good“. Drugim riječima, jedno remek – djelo koje je moćno oružje u borbi protiv bijele kuge.
The Lost Brothers, irski ponos, postoje od 2007. godine, upoznali su se na nekoj kućnoj zabavi,a do „Halfwaya…“ su snimili četiri cijenjena albuma,zanimljivo je da se jedan zove „So long, John Fante“ , kao pozdrav velikom piscu kojega smo otkrili sa zakašnjenjem a upoznali smo ga uglavnom zbog posveta koje mu je napravio Bukovski.
„Halfway toward a healing“ je velika pobjeda klasičnog, starinskog zvuka, izuzetne vokalne vještine koja nas podsjeća na sedamdesete godine i najveće kantautore ili grupe koji su koristili dvoglasno i višeglasno pjevanje i stavljali ga u prvi plan, sjajne melodije i odlični stihovi uz akustičnu pratnju, uglavnom akustičnih gitara, doboša,perkusija, a ovdje su vješto dodate trube, violine, harmonika i studijska tišina koja povećava efekat odsviranog i odpjevanog.
Od Simon and Garfunkela, The Everly Brothers ,Leonarda Cohena koje spominu kritičari kao slične autore do specifičnog irskog ili keltskog smisla za melodiju koji dolaze i javljaju se u neočekivanim trenucima, The Dubliners i Van Morrison ili usporenih The Proclaimers.
Album otvara „Echoes in the wind“ , toplo, sjetno otpjevana pjesma o prolaznosti čovjeka, sreće, o tome kako sve postaje „odjek u vjetru „ u „svakom znaku pored puta koji se vidi“, vokali propušteni kroz neodoljiv filter, izvanredni solo na south-west akustičnoj gitari i perkusije u pozadini.
Istog je kvaliteta i raspoloženja „Where the shadows go“ ,predivan dvoglasni duet, pjesma obogaćena trubačkim solom i himničkim refrenom.
U „ Come tomorrow“ ,pjesma počinje sa zvukom koji je Townes Van Zandt opisao kao kišne kapi na kongo bubnju a pjesma ide u pravcu engleskog, odnosno irskog folka i dosta podsjeća na Nick Drakea. “Come tomorrow , i will rise“.
„Cry for a sparow“ u sebi nosi duh Gene Clarka , izvrsna country – rock numera sa sjajnom usnom harmonikom ,diskretnom i minimalističkom gitarom i opet ritam iz Townes Van Zandtove pjesmarice.
„More than i can conprehend“ , ljubavna pjesma o „više ljubavi nego što se može podnijeti“ , odlično odsvirane jazz gitare .
„Rains of ruin“ ,počinje sa izvanrednom spanish gitarom i harmonikom, trubom, jedan od najljepših instrumentala ove godine, ultimativna filmska tema nalik Ry Cooderu, izlet sa Gelbom u neko meksičko selo ili na Rio Grande.
Nalovna pjesma ide sa dobošem i gitarama ,Irci na meksičkoj granici ili dublje ( u nekim trenucima kao sjećanja na mladost i romantično trčanje po travi Irske u izvrsnoj ulozi Jamesa Coburna u Leoneovom „Duck you, Sucker !“),u jednoj veličanstvenoj muzičkoj avanturi i country – rock komadu.
U „Songs of fire“ kaže : „no one in the world care for me“,tužna,ljubavna pjesma,oda usamljenosti kakvu je znao opisivati Gram Parsons sa Flying Buritto Brothersima.
„Summer rain“ je opet, pjesma o ranjivosti sa predivnom atmosferom, izvanrednim klavirom, maestralno dočaravanje klasične rokerske situacije : „i drink all night and sleep all day „.Klasični neo – western sa klavirom i trubom,podsjeća na jazzom obojene radove Gelba.
„Iron road“ je fantastična balada :“ on the iron road ,we ll rise again“ ,uz divan solo i zašto ne ponoviti, visokorafinirani rad i prirodan dar dvojice velikih pjevača i autora.
„Nothing s going to change me now“ je alt country – rock biser sa prizvucima keltskog morisonovskog soula ,pobunjenički duh Starog Zapada „nothing s gonna change me now, i ll get through somehow“.
„The Ballad of the Lost Brother“ je završna pjesma, recital koja počinje stihovima „get off your chair, go on and stand for it, go on and get some air“ o promjeni i putovanju , novom početku, sa dokumentima koje treba spaliti, kutijom fotografija koju ne treba pokazivati djeci.Donekle, poznato i u drugom kontekstu. Naravno da se primjećuje da ove, ovdje crnohumorne stihove u svom kaubojskom maniru recituje Howe Gelb.
Oni koji su imali sreću da poslušaju bonus pjesmu „Gabriel at midnight“ su čuli jednu vanrednu, instrumentalnu akustičnu solo gitaru, gudače i prekrasnu, nebesku melodiju.
The Lost Brothers su u tim svojim jutarnjim izletima u pustinju prije snimanja, sem atmosfere u svoj zvuk svjesno ili nesvjesno, upili i zvuk Jugozapada i granice sa Meksikom, u njihovim pjesmama ima i latino idioma sem onih country i folk zvukova koji su karakteristični za to područje.Ipak, njihov perfektan smisao za stvaranje predivnih i savršenih pop pjesama , revitalizacije dvoglasnog pjevanja u svakoj pjesmi sa sjajno složenim harmonijama , daleko od jako važnog i danas bitnog pop zvuka buke, distorzija, garaža i rifova , je nesvakidašnji događaj i veliko iskustvo za svakog slušaoca .U ovom albumu treba uživati jer je nesvakidašnje i prebogato muzičko blago koje obuhvata cijelu istoriju pop muzike i osvježava je na najzanimljiviji mogući način.
