CALEXICO „ THE THREAD THAT KEEPS US“ (2018 )
MUZIKA IZ KUĆE NA PLAŽI
Pred nama je ,konačno ,novi album grupe Calexico. Nije snimljen u Tusconu, Arizona odakle potječu, na pijesku koji opjevava Howe Gelb u čijoj su grupi Giant Sand i drugim projektima ,dugo vremena nastupali, već u kućici pored druge vrste pijeska, na plaži Sjeverne Kalifornije.Taj studio se zove „The Phanthom Ship“ a izgrađen je od olupina brodova koji su se našli u blizini.
Calexico ,odnosno Joey Burns,vokal,gitara,bas, klavijature i John Convertino,bubnjar i sve moguće perkusije, kao dvojac koji je konstanta i bez kojih ovog benda ne bi bilo, danas sviraju , uz pomoć Jacoba Valenzulea,truba,Martina Wenka, truba,Scott Colberga, bas i Sergio Mendoza, klavijature.
Zvuk grupe koja je među najkreativnijim u društvu onih koje nazivaju „novim zvukom Starog Zapada“. Njihova muzika negdje je opisana kao americana ali to je slojevit zvuk koji čini puno žanrovskih odrednica , s jedne strane country i jazza, latinskih ritmova (tex – mex, cumbia,tejano,norteno, salsa, rumba) a druge alt rock i indie rock zvuk.Može se posmatrati i kao world music grupa. Jedna od onih koja se nalazi na Jugozapadu USA i hrabro upija sve zvukove koje čuju u svojoj okolini, izvori su Anglosaksonci,Latino – Amerikanci, Afro – Amerikanci ,nativo stanovništvo,Kinezi…
Calexico , zbog perfektno – eklektično – čarobnog zvuka spada u kategoriju „grupa koje treba duže i pažljivije slušati“. Reklo bi se, idealna muzika za tzv. „rok intelektualce“, muzičke kritičare i studente umjetničkih škola. Naravno da je to zabluda,jer Calexico stvaraju muziku čije melodije su neke od najboljih pop pjesama koje smo čuli u istoriji americana zvuka i šire.Sarađivali su sa mnogim alt country imenima ali su imali svoje projekte Friends of Dean Martinez ili ABBC koji su radili sa francuskim muzičarima. Dokaz hrabrosti da se bave i eksperimentalnom, ambijentalnom ili euro art muzikom.Tu se svakako može i spomenuti Ennio Morricone, jedan od najvećih autora filmske muzike, sposoban da iz Cinecitte stvori muziku koja je danas jedna od prvih asocijacija na western i film uopšte. Mnoge od Calexico pjesama su „teme za imaginarni western.“
Kao njihov najbolji album važi „Feast of wire“, (2003.) kojikrasi sjajna atmosfera,složenost i jednostavnost,oni su na osnovne i elementarne žanrovske postulate i obrasce primjenili autorski filter koji izuzetno spaja elementarno, eksperimentalno i lično.Oni su poput, prijatelja Gelba, na klasične melodije složili opasne i režeće gitare,poigrali se sa žanrovima i stvorili svoj zvuk.Klasičnu melodiju nisu toliko usložnjavali i dekonstruisali ,kao neki drugi umjetnici (opet Gelb).
Prije novog, devetog albuma , su snimili „Edge of the sun“ (2015. godine), jako dobru kombinaciju marijači truba, klavijatura , alt.rock gitara, country rocka,valcera, uz gostovanje prijatelja ( Neko Case, Pieta Brown,Carla Morrison,Sam Beam) koji su potpisani i kao koautori.
Ovogodišnji album koji ovu zimu čini toplijom je „The Thread that keeps us“ negira mišljenje da su Calexico u kreativnoj krizi. Njihova sposobnost da prelaze iz melodije u melodiju, iz žanra u žanr, da poslije grubog gitarskog uvoda završe u himničnoj i savršeno melodičnoj pjesmi je i ovdje prisutna. Iako se može reći,da su na ovom albumu okrenuti prema sebi ,intimniji i upitniji .Ali sjajnih lekcija iz nauke spajanja žanrova ,raspoloženja ,stvaranja dobrih pop pjesama ima mnogo.
Album otvara „End of the world with you“ , uvod je jedna od moćnijih pjesama na albumu, odlične gitare, fantastične perkusije ,country rock sa ultimativnom ljubavnom tematikom.Preporuka za Wendersa ili Tarantina.
Pjesma“Spinball „ je jedna od kratkih vinjeta koje na albumu služe za spuštanje i dizanje tempa albuma,kratki instrumental sa perkusijama i divljom, gitarom. Može se pitati koliko su i da li su oni izašli iz Gelbovog šinjela ali je sigurno da imaju autohton i ličan pečat u kreiranju i izvođenju pjesama. Druga pjesma tog trajanja je „Unconditional waltz“, akustične gitare ,solo na trubi ,predivna pjesma ,nešto između valcera i vojničke melodije ,prava muzika iz westerna,sjajan instrumental za koji je šteta što traje tako kratko.Treća pjesma od kratkih „intermeca“, koja traju oko minut i po,a koje slijede poslije otprilike četiri pjesme dužeg tempa na albumu, je „Shortboard“ ,a to je instrumental sa hendriksovim gitarama i diskretnim jazz bubnjevima u pozadini.
Jedan od songova koji zaslužuje veliku pažnju je i „Under the wheels“ pjesma koja počinje u rege maniru ili latino maniru, podloga za pjesmu uz fenomenalno odsvirane trube i izvrstan Joeyov vokal kojeg nepravedno uspoređuju sa pjevačem grupe Sigur Ros ili pjevačem grupe Radiohead,Thom Yorkeom,u pitanju je upečatljiv i samosvojan pjevač.Sjajan refren i još jedna velika Calexico pjesma.
„The Town and Miss Lorraine“ je prekrasan broj, sa akustičnim gitarama,perkusijama, sa violinama, duvačima.I The Beatles i VU, na tejano način, i melodija na gitari koju kao da sviraju mornari koji su je čuli na nekom od dalekih putovanja.
„Flores y Tamales“ je ono što ljudi vole kod ove grupe,cumbia, samba,tex – mex ,na španjolskom , perfektno razumijevanje chicano zvuka,sa trubama i harmonikama. Los Lobos ,The Mavericks.Tu su negdje .Pjesma za ples i smijeh.
„Another space“ je jedan indie rock komad sa dominatnim novotalasnim gitarama sa latino ritmom,odlične trube, i mantranje refrena „in another time,in another space …“, još jedan zvučni segment, alternativni rock – samba sa jazz duvačima,i uopšteno jazz zvukom.
„Girl in the forest“ je jedna lijepa country rock ili folk pjesma . Akustična gitara i Burnsov izvanredan vokal.
„Thrown to the wild“ jedna od najatmosferičnijih ,blaga pjesma sa akustičnim zvukom,mnogo sitnijih detalja, izvanredni prateći vokali ,kišni dan u pijesku Arizone,fascinantna pjesma i neke političke konotacije sa inspirativnim likovima u tzv. establišmentu od kojih se očekuje „neizvjesna budućnost“. Život na granici između USA i Meksika je odavno turbulentan , narko bosovi, ilegalni imigranti, a oni koji spajaju ta dva odvojena,različita svijeta (jedan iz kojeg se bježi i drugi o kojem se sanja) su upravo ovi muzičari,oni to rade na najbolji mogući način kao npr. Texas Tornados. Grupa je dobila ime po jednom gradiću u Kaliforniji.
Na kraju „Music box“ ,jedna predivna muzička kutija , akustična numera, doboš, country gitara i prekrasna ,dirljiva poruka voljenoj osobi a možda i slušaocu :“I want you to know,that i love you so“.
Neki kritičari su na ovom albumu prepoznali uticaj grupe Wilco ili možda Los Lobosa sa npr. albuma „Kiko“. Calexico u nekim pjesmama zvuče kao mnogo grupa ,možemo krenuti od The Beatlesa pa nadalje. Možda bi još poneka pjesma u tex – mex maniru i morikoneovskom genijalnom minimalizmu , kritičare natjerala da pohvale ovaj album i kaže da Calexico ne gube na svježini.
U svakom slučaju, ovo je odličan album. U nekim pjesama ima kritike i bunta , u većini pjesama dirljivih, emotivnih trenutaka, sav muzički kolorit od Kariba preko Meksika do Jugozapada USA, pa i dalje prema Zapadu je izvrsno pomiješan, nikakav komercijalno i površno zbrzan muzički melting – pot , već ozbiljno, originalno i studiozno razumijevanje i izvođenje muzike.Sa puno poštovanja i dobrog ukusa.
