SHANNON MCNALLY „BLACK IRISH“ (2017)
EMOTIVNO MUZIČKA MAPA
SANJIN ŠTRBAC
Kada neko objavi album sa obradama pjesama Bobby Charlesa, jednog od mojih omiljenih pjevača sa tzv. Juga USA (uz Eddie Hintona, Don Nixa, Dan Penna…) ,taj autor zaslužuje sve pohvale i podršku tokom cijele karijere. To je prije četiri godine uradila Shannon McNally na sjajnom albumu „Small town talk“ . Bez velike intervencije i vokalnih bravura, jednostavno, iskreno i s ogromnim poštovanjem. Prije toga je objavila šest albuma i profilisala se u jednog od najboljih ženskih americana muzičara. Nastupila je i u super grupi „The Wandering“ koju je oformio Luther Dickinson a u kojoj su nastupale i sjajne Amy LaVere, Valeria June i Sharde Thomas.Objavili su sjajan album „Go on now, you can t stay here“(2012) . Uglavnom sa obradama , Shannon se istakla u sjajnoj pjesmi „Lovin him was easierthan anything i ll ever do again „. Sarađivala je sa Dr.Johnom , Jim Dickinsonom, Dave Alvinom, Jim Lauerdalom ,Charlie Sextonom, Rodney Crowellom. Upravo je Crowell, jedan iz „Heartworn highways „ekipe , (Townes Van Zandt,Guy Clark, Steve Earle…) , najzaslužniji za pomoć u stvaranju ovog albuma. Kroz neformalne priče iz nekih ranijih vremena došlo je do ovaploćenja u još jedan odličan album. Jedna od svestranih mlađih americana autorica , koje su pored senzibiliteta privačne i po stilu i ljepoti, (Valeria June, Rhiannon Giddens, Caitlin Rose, Kelly Hogan, Neko Case i još dosta drugih) pristala je da uz producentsku i autorsku pomoć Rodneya objavi ovaj album. Možemo da krenemo od naslova, taj izraz je korišten za Irce sa crnom kovrdžavom kosom i tamnom puti koji su bili nazivani i Afro – Ircima, živjeli su uglavnom na Barbadosu i Monseratu i bili su nazivani preostalim potomcima bande iz španske armade. Pominju se i neke veze i ukrštanja Kelta sa Vikinzima i daljnjim raseljavanima ,mješanja Gala sa Normanima. Bitna je i velika seoba između 1845 – 1849. koju su opjevali The Pogues u „Thousands are sailing“ i mnogi drugi. Zbog nestašice najvažnijeg prehrambenog proizvoda na irskom ostrvu – krompira, 1847. je poznata kao „crna 1847“. Ti Irci su u USA nazivani „Crnim Ircima“ a odnos prema njima je bio grub i surov ,status im je bio kao kod Crnaca s tom razlikom što su imali slobodu . Bitni su i protestanti koji su u Americi vladali. Kasnije se među potomcima ovih nesretnika ustanovila medalja časti sa imenom „Crni Irac“ .A tu je i crna irska kafa ,najbolja od svih, jer je bitan sastojak viski. Vjerovatno je nešto od svega ovoga inspirisalo Shannon a po svemu sudeći, ima i simbolike. Ovaj album je nastao nakon nekoliko teških događaja u njenom životu , bolnog razvoda i suočavanjem sa činjenicom da će njena kćer odrastati samo uz njenu pomoć.
Ona je u radu odabrala kreativni postupak u koji je uključila sedam obrada vrlo šarenolikih izvođača ,žanrovski udaljenih ali sa jedinstvenim autorskim radom , možemo reći da je odabrala velike pjesme velikih autora ,neke manje poznate (tu su Stevie Wonder, Guy i Susanna Clark, J.J. Cale, Muddy Waters, Emmylou Harris, The Band i The Staples Singers ).Rodney Crowell potpisuje jednu pjesmu kao autor a dvije kao koautor, dok je Shannon odlučila da se u tri pjesme pojavi kao koautor.
Album otvara Crovellova „You made me feel for you“ ,country rock numera , uz karakterističan vokal McNallyeve koji ide od uvoda u kojem je odmjerena do raspjevavanja , a pjesmu možemo opisati kao crowellovski – beatlesovski sjajan song. U pratnji su Emmylou Harris, Elizabeth Cook(poznata po pjesmi o ženama koje trebaju imati i „balls“) i Colin Linden.
Stevie Wonderova „I aint stand for it“ je u originalu fantastična i velika pjesma , kao i veliki hit ,ispunjena soulom, pop – rockom sa nekim tragovima countrya u pozadini ,klavijature i izvanredan vokal, i u obradi imaju sjajan glas ,country – rock gitare i divan glas koji podsjeća na Mariu McKee (koja se u ovoj rubrici spominje možda prečesto za nečiji ukus).
„Banshee moan“ su zajedničkim snagama kreirali producent i glavna junakinja priče .Počinje sa akustičnim gitarama, perkusijama, hillbilly vokalom, jedna divna alt – country balada sa vokalnim usponima.
Druga pjesma koju stvara Shannon sa Cary Hudson , „I went to the well“ima tradicionalni naslov kada je ovaj zvuk u pitanju, blues i rock uvod, elemente gospela, sjajne gitare i fantastične klavijature (neko je spomenuo da sve to liči na ono što se nekada sviralo u legendarnim „Stax“ studijima).
„U „Roll away the stone“ u kojoj je pri stvaranju sa Shannon sudjelovao Garry Burnside, ima rokerskiji zvuk, s pozivom „let s get down to the bone“ ,sve to podsjeća na gitarske radove iz sedamdesetih Stonesa ili Neil Younga.
„Black haired boy „ je u izvođenju Guya i Susanne Clark ,jedan od plemenitih gubitnika , „he s looking for home, he s scared to find, some lady beside him ,and he s drunk on white wine“. Manje poznata pjesma a supružnici su je otpjevali puni strasti, osjećanja i mjere. Kod Shannon je tu akustična gitara, divan vokal sa predivnim pratećim glasovima. Napomenuo sam da je kod albuma sa obradama pjesama Bobby Charlesa ,Shannon puna poštovanja prema pjesmi, u određenim djelovima je usporava, pjeva s puno opreza ali raspjevana pravi izuzetan posao. Tako je i s ovim obradama.
Minimalizam u J.J. Caleovoj „Low rider“ sa stihovima :“she s my low rider, she s my low rider, some say she s bad, but she s better than no rider“. U ženskoj verziji, naravno, he. Teško je pokušavati skinuti ovaj zvuk ali gitara je sjajna ,zvuk sličan, vokal lagan i polunaratorski.
„The stuff you gotta watch „ u originalu Muddy Watersa(McKinley Morganfield, i ovo zvuči irski ) u pratnji Jimmy Rodgersa i Litlle Waltera je čisti, fantastični blues sa mužjačkim stavom ali povređenim egom, pa kaže: „Girl you love don t treat you right sometime“ i tome slično. U obradi je to vokal sa puno najljepših pridjeva ,usna harmonika i prateći vokali.
Jedinstvena Emmylou Harris ,učitelj i uzor većini ovih djevojaka je u sjetnoj baladi „Prayer in open 9“, povređena: „There s valley of sorrow in my soul,where every night i hear the thunder roll“.Sa albuma „Cowgirls prayer“ (1993) . Obrada je, malo je reći, fantastična, akustična gitara i glas u punoj snazi, pametno i lucidno i prekrasno.
„It makes no difference“ Robbie Robertsona u izvođenju The Band, je jedna od najvećih pop pjesama. Legendarni Rick Danko je stvorio spomenik rok muzici, a uz pomoć Robertsona, Helma i Hudsona na saksofonu je stvoreno remek – djelo. „…Can t get over you when flame still burns..“ A obrada. Bez straha ali sa ogromnim poznavanjem muzike, siguran, sugestivan vokal , jako ženstven, izvanredni prateći vokali.
„Let s go home“ u izvođenju The Staples Singersa,pretvoren je u post gospel sa odličnom, džez obojenom gitarom i tekstom koji veli „obiđimo crkvu i onda idemo kući“ .Shannon ide u tom smjeru i pjesmu staru pedesetak godina odlično osavremenjuje i oplemenjuje starim – novim senzibilitetom.
Crnokosa Irkinja nastavlja putem kojim je krenula sa albumima „Western Ballad“ i „Small town talk“. U trenutku potrebe za borbom sa tugom i povrijeđenošću, našla je i viziju i snagu. Nisam originalan kada parafraziram stihove Gram Parsonsa.Ovaj album je izuzetan doprinos pop kulturi sa obradama od Stevie Wondera i Muddy Watersa do J.J. Calea i Emmylou Harris. Jedna sigurna i superiorna vožnja od bluesa, gospela, soula, country rocka, swamp i cajun muzike i novog countrya, uz koautorstva gdje ima i citata iz rockenrol mitologije je ,zapravo, i sjajan vodič kroz muzičke žanrove i muzičku mapu Amerike i ne samo Sjeverne Amerike. U naslovu albuma je spomenuta i Irska , čija je Shannon ponosni potomak i kćer. Ovaj album je važan doprinos popularnoj muzici danas i dokaz da postoje autori koji se hrabro nose sa velikim pjesmama i doprinose im svojim talentom taman toliko da ne ugroze njihovu ljepotu a u vlastitom radu i stvaranju pjesama,najavljuju ogroman potencijal koji će uskoro ,treba biti siguran, biti pred ljubiteljima onog što je najljepše u popularnoj muzici. Ovaj glas lako osvaja.
