BASH & POP „ANYTHING COULD HAPPEN“ ( 2017 )
AUDIO ISTINA
SANJIN ŠTRBAC
Kada se neko počne profesionalno baviti muzikom kao basista u alternativnoj , punk rock ili rnr grupi u dvanaestoj godini , sigurno je da mora imati bogato i šarenoliko iskustvo. Upravo je takav slučaj kod Tommy Stinsona koji je vođa grupe Bash & Pop i čiji muzički alter – ego može biti tajnaslov. On je opasao bas gitaru u grupi The Replacements , koja je u sredini i drugoj polovini osamdesetih bila proglašavana najboljim rnr bendom ili najboljom „live“rock postavom. Ljubimci kritike , studentske publike i onih koji su bili željni ortodoksnog, brzopoteznog i nesputanog punk rocka, a kasnije i zvuka u kojima su se mogli prepoznati uticaji svega onoga što ima veze sa kratkom , melodičnom pjesmom i odličnom naracijom.Bili su voljeni i zbog spontanosti i mladosti i jednostavnosti. Centralna figura grupe je bio Paul Westerberg , pjevač i gitarista.On je poslije toga objavio niz odličnih solo albuma ,kao veliki majstor gitarske pop pjesme. Albume su im producirali takve veličine kao što su Jim Dickinson i Alex Chilton, otud povezanost grupe iz Twin Citiesa sa Memphisom koja će, vidjećemo kasnije, potrajati i do ovogodišnjeg ostvarenja Bash & Pop.Na albumu „Let it Be“ se nalazi i pjesma „Tommy gets his tonsils out“ u prevodu „Tomi je izvadio krajnike“. Sigurno posvećena najmlađem članu . Nešto slično onoj „Milo ide na koledž“ punk rockera The Descendents.Uzgred, poznajem čovjeka iz Knina kojeg zovu Lene, koji je išao istim putem,bas u dvanaestoj , kasnije je oformio jednu od najboljih hard – core grupa u SFRJ – Solidarnost i sjajan garažni band Machine Gun. Danas svira nešto country – rocku. Tommy je za The Matse i pisao neke od najboljih ili najkompleksnijih pjesama. Koautor je „Dose of thunder“ na legendarnom albumu „Tim“ , na albumu „Please to meet me „ su to pjesme „Alex Chilton“ , i „I don t know“ a na sjajnom „Don t tell a soul“ je u pitanju „Darling One“. Njegov brat Bob Stinson je bio član grupe od početka do 1987. Preminuo je 1995. od posljedica rokerskog života. Nakon rastanka The Replacementsa (1979.- 1991.) ,slijede Tommyeve saradnje sa Soul Asylum, Dinosaur Jr. i mnogo drugih sitnijih i manje uspjelih projekata. Prvenac Bash & Pop“ je nazvan „Friday night is killing me“ (1992. – do 1994. u prvoj postavi). Najzanimljivija stvar se dešava 1998. Kada Tommy Stinson prelazi u GunsNRoses i umjesto u leđa Westerberga gleda u leđa W.Axl Rosea. Mijenja klubove, male prostore,hootenannye ,alternativne festivale sa ogromnim halama i stadionima. Jedan sjajan zvuk utemeljen na najboljim stvarima u pop muzici slijedi gomila poziranja, pompeznosti ,neukusa i katastrofalnog glasa centralne figure te velike mašinerije. No ,o kvalitetima GNR je dosta pisano. Neko je izvanredno primjetio da je iz „najpodcjenjenije grupe prešao u najprecijenjeniju“.Ta saradnja je trajala od 1998. do 2016.
Godine 2016. opet oformljuje Bash & Pop i u traganju za novim članovima grupe , okreće se Memphisu. U tom gradu poznatom po soul muzici ali i po tzv. Alternativnom Memhis pokretu (Tav Falco,Lorette Velvette, Alex Chilton) je postojala sjajna grupa Mudboy & The Neutrons koja je na sjajan način spajala bazične rnr forme, a činili su je između ostalih Sid Selvidge (gitara,vokal) i Jim Dickinson(klavijature,vokal) . Dickinson je veliki studijski muzičar, producent i autor, često i mislioc. Producirao je „Pleased to meet me“ (1987) a zanimljivo je da je jedan od muzičara koji su svirali na toj ploči The Replacementsa bio i Jimov sin Luther,tada četrnaestogodišnjak.Selvidgeov sin Steve koji svira u odličnoj grupi The Hold Steady i braća Luther i Cody Dickinson(North Mississippi All Stars) su oformili grupu Sons of Mudboy kao jednu vrstu posvete svojim očevima. Selvidge i Luther sjajno sviraju gitare i u okviru novog albuma Bash & Pop. Zanimljiva je produkcija ovog albuma koja je rađena po metodi Jim Dickinsona – audio verite . Skroman studio sa dva mikrofona i živom svirkom u ovom slučaju ili uopšteno snimljen zvuk živog događaja bez snimatelja. Moj prijatelj, Stanislav Žabić koji u Clevelandu, Ohio , USA vodi odličnu radio emisiju „The Litlle Lighthouse“ koja je dostupna i slušaocima i u Srbiji ,je i odličan snimatelj i producent. Skrenuo mi je pažnju na istovjetnost albuma Jim Dickinsona „Dixie fried“ i ovogodišnjeg albuma Bash & Pop kada je riječ o produkciji.
Na odličnom albumu „Anything could happen“ ima i pjesama koje je Tommy davno pisao za Replacementse ali se nisu pojavili na njihovim nosačima zvuka. Njegova želja je bila da album podsjeti slušaoce na rane dane njegove prve grupe ili one u srednjoj fazi. Jedan dobar album koji ima klasične rnr pjesme, punk rockerske brojeve, laganije balade u kojima se osjeća prizvuk alt – countrya ili bluesa, pjesme u kojima čuju citate Matsa, Memphis Underground zvuka, Rolling Stonesa , Facesa,u kojima briliraju i vođa ove grupe Stinson ali i Selvidge i Dickinson svojim sjajnim gitarskim radom.
Od uvodne „Not this time“ punk vokalom , zvonkim gitarama, posvete ranim danima i ranijem zvuku , da bi na kraju podsjetio i na Trulog Jocu. Slijedi izvrsna „On the rocks“ sa odličnim uvodnim rifom, otegnutim vokalom, efektnim solom koji je donekle nekarakterističan.“We take our love on the rocks“. Naslovna „Anything could happen“ u naslovu ima pobunjenički rnr stav pjesme iz srednje The Mats faze, sa odličnim pratećim vokalima. U „Breathin room“, gitare sa finim alt country ugođajem ,odlično odpjevano, a slično je i u „Anybody else“ sa srednjim tempom i sjajnom ritam sekcijom ,“ you can be anybody else to anyone“ , emotivno – introspektivna numera kao i većina sa ovog ostvarenja. Ili „Can t be bothered“ , sa akustičnom gitarom, psihodeličnim uplivima, ponovo zvuci iz Memphisa. Meni najdraža pjesma sa albuma je „Anytime soon“, od ritam sekcije uspjevam prepoznati samo doboš ili nešto slično, gitare su nalik slide gitarama, u cooderovskom stilu ili onom Sneaky Pete Kleinowa, možda je to dijelo Dickinsona Jr. Fantastična balada i divna melodija. Original. Klasično punkerski ili antipunkerski naslov, kako se uzme „Unfuck you“ sa Faces ili „lijenim“ Richards-Wood ugođajem ,perfektna ritam sekcija, jedna vesela pjesma ,roots solo. „Unfuck you“ i „Unfuck me too“. I na kraju „Shortcut“ ,akustična gitara , odličan , ravan, narativno – emotivan vokal ,“ i see you every single morning because we walk on same ground“, ljubavni napjev ljubitelja tvrdog zvuka i autora ili koautora nekih velikih rnr pjesama i polubalada koje su proslavile njegov prvi i najdraži band.
Tommy Stinson nostalgično gleda na The Replacements koji su imali viziju , a u današnjim danima kritičari njihove albume svrstavaju u najbolje od osamdesetih ili šire, mnogi mladi bendovi nedvosmisleno otkrivaju da su im oni uzori i nova publika se oduševljava njihovim pjesmama. Tommy je na najboljem putu da oformi jedan jak band i da nam otkrije još dosta svog talenta i da nam podari mnoštvo svojih gorko – slatkih uvijek emotivnih i snažnih pjesama. Borbeno i beskompromisno.
