RODNEY CROWELL „CLOSE TIES“ (2017)
Nešvil Kid
Sanjin Štrbac
Jedan od pionira , rodonačelnika i najistaknutijih autora novog countrya ili country rocka,danas i žanrovski poznat kao veliki autor americane, ima novi album, „Close Ties“. Pojava albuma ovog autora ili nečega u čemu je učestvovao je događaj koji znatno obogaćuje diskografsku sezonu, a i šire.
Rodney je dijete Teksasa ,East Houston a nakon porodičnih lekcija o sviranju gitare ili bendža i preslušane muzike, se upućuje u Nashville ,jedan od gradova u koji su mladi ili nepoznati autori odlazili da uče zanat od starijih ili da plasiraju svoj rad. U takve gradove se ubrajaju New York, New Orleans , Memphis ili Los Angeles.Crowell piše svoje pjesme koje nudi drugima autorima, svira i pjeva u Hot Tuna Bandu koji prati sjajnu Emmylou Harris koja nastavlja da radi ono što je radila sa Gram Parsonsom koju godinu ranije. Prvi album „Ain t living long like this“ objavljuje 1978. Sledeće godine se ženi sa Rosanne Cash, sjajnom kantautorkom koja je kćerka Johnny Casha i June Carter Cash . Mladi Teksašanin iz prve ruke uči od legende „Sun Studio „ i jednog od najvećih country i country rock ili pop autora svih vremena i članova The Carter Family koji imaju nevjerovatnu ulogu u očuvanju i otkrivanju američke (posredno i evropske) tradicionalne muzike. Odlična škola i vrh popularne muzike mu je dio porodice ali njegov talenat je ,ipak, morao biti presudan.Brak sa Rosanne je trajao od 1979 do 1992. Možemo napomenuti da je na odličnom albumu „The Houston Kid“ iz 2001. sa Cashom snimio „I walk the line (revisited) „. Crowellovi idoli su bili ,između ostaloga,ljudi poput Carl Perkinsa,Jerry Lee Lewisa i „Sun Studio“ ekipe a ili „Outlaw country“ muzičara , on je napravio posao inovacijama u country muzici,ali tu su i i blues izvođači,rokeri sa obadvije strane Atlantika,Dylan,The Beatles i njegovi ispisnici,mlađi contry autori Guy Clark,Townes Van Zandt, Steve Earle, Steve Young ,pa i Kris Kristoferson ili Lyle Lowett.Ili ekipa iz Lubbocka,Texas (Joe Ely ,Jimmie Dale Gilmore i Butch Hancock).Uglavnom,sve Teksašani koji su na razne načine osvježili i spasili country muziku.Ili uzori poput James Deana i Marlon Branda.Najbliže prijatelje ima u Clarku i Van Zandtu,to je i dokumentovano u legendarnom rockumentarcu ili countrymentarcu „The Heartworn Highway“(1981) , koji se u raznim anketama smatra za jedan od najboljih dokumentarnih filmova o popularnoj muzici. Svirka u zatvoru ili pijanke u kuću Clarkovih su nesputane i prirodne, raspojasana ali harmonična boemska atmosfera. Ako možemo da ih uspoređujemo, Van Zandt je ekscentričniji,atmosferičniji ,dublji , mračniji a Clark je nježniji i liričniji, Rodney je negdje između sa robusnijim i rockerskijim stavom. Njihove karijere su se isprepletale i dopunjavale na razne načine. Crowell je dosta pisao i za druge , Bob Seeger je proslavio „Shame on the moon“, jednu od najljepših country pjesama , a nije se libio ni da piše ni za country – pop izvođače poput Alana Jacksona, Tim McGrawa ili Keith Urbana kojeg u ova doba možemo vidjeti kako ga njegova družbenica Nicole Kidman hrabri u suretu sa filmskom elitom.
Zadnjih godina Rodney Crowell je snimio dva odlična albuma sa velikom prijateljicom Emmylou Harris , „Old Yellow Moon“ ( 2013. ) i „Traveling Kind „ (2015. ) . Albumi na kojem više dominira glas Emmylou a poređenje Crowella sa Parsonsom je nemoguće jer je u pitanju bila jedninstvena vizija, veliko iskustvo u mladim danima i krhkost u Parsonsa ali u ponekim numerama oni zvuče slično .
Samostalni album „Tarpaper Sky „ je snimio 2014. Jedan jako dobar album a ostaće zapamćen npr. po pjesmi „The Flyboy and The Kid“.
Ovogodišnji 18. studijski album je jedno zanimljivo,introspektivno djelo. Možemo ga i opisati kao jedno gorko,bijesno,mistično,nježno,lirsko i sentimentalno putovanje kroz vlastita iskustva i i uspomene, kroz priče koje je čuo ili doživio , omaž prijateljima, učiteljima, dragim ljudima koji više nisu sa njim , imaginaciju ili metafore , slike o promašenim ljubavima ili greškama koji je napravio ,čisto narativne priče i naravno kroz putovanje tradicionalnim muzičkim formama Novog svijeta gdje nerijetko dolazi do izražaja i rokerski, buntovni stav. Njegove gitare i glas su moćno oruđe.
U uvodnoj „East Houston Blues“ on vrti slike iz dana mladosti i adolescencije ,opisujući sebe kao nemirnog mladića koji je željan novih znanja u sredini koja mu ne odgovara i životu nalikonom u predgrađu ili provinciji, osujećenog i direktnog buntovnika. Moguće je spomenuti Bogdanovićevu „Poslednju bioskopsku predstavu“ .Rastrzani blues rock i rockerski vokal.
U potresnoj „Life Without Susanna“ govori o Susanni Clark, vrlo talentovanoj kantautorki , o žaljenu za njenim odlaskom (prošle nas je godine napustio i njen suprug Guy Clark). Ona je „žena najbliža savršenstvu koju je ikada vidio“.Predivna posveta ,sjajne gitare, žestoka usna harmonika i pjesma o „nečemu s čim s mora suočiti „. Puno nježnosti i divljenja .
U „It ain t over“ mu društvo pravenjegova bivša supruga Rosanne Cash i mladi kantautor John Paul White („The Civil Wars“) .Pjesma o tome da uvijek ima nade, da ništa nije gotovo , da će stvari biti bolje i da treba biti uporan. Neke stvari ne možeš ponijeti sa sobom na svako mjesto. Sjajni vokali, užitak je ponovo čuti Rosannu a vrhunac pjesme je troglasno pjevanje ,topla i dirljiva pjesma. Divna ritam – sekcija, usna harmonika i akustična gitara.
U „I don t care anymore“ se javlja „rebel stand“, buntovnički stav, rockerski background i blues – rock .Mirenje sa stvarima koje stoje na putu.
„Im tied to you“,duet sa Sheryl Crow ,ženom koja ima veličanstven glas,koja se odlično snalazi u pop muzici ili duetima sa Pavarotijem, žanrovski prilagodljiva žena i pjesma nekih dvoje ljubavnika koji su vezani jedno za drugo,isprepletani,ovisni ili zavisni o onome drugom.Pjesma o čvrstoj i bezuslovnoj ljubavi.Upotreba akustičnih instrumenata, gudači i krasna pop pjesma.
Introspektivna „400 miles from nowhere“ i o tome kako je na „dnu svijeta“ , o neuspjeloj ljubavnoj vezi za koju autor optužuje sebe i obećava da će čekati svoju saputnicu. Fantastična upotreba klavira,gudača .Jedna sjajna kaubojski gorka balada.
I pjesma koja zatvara album , „Nashville 1972“ . Riječ je o sjajnoj priči, narativnom dragulju koji opisuje autobigrafski Crowellow dolazak u Nashville ,kao mladića od dvadesetak ljeta koji je u prestonicu countrya došao ne bi li napravio karijeru. Suočenje sa starom nešvilskom školom i njenim legendama. Upoznavanje ispisnika i početnika. Mnoštvo likova, velikana country i country rock pjevača se ređaju , mnogo anonimnih i pomalo opskurnih likova, fascinatne pojave i mnoštvo anonimnih mladića koji očekuju slavu.
Mladi Rodney stiže u veliki grad iz Teksasa,sa psom Benjiom i djevojkom Muffin,upoznaje mladog Guy Clarka koji je volio ,već pominjanu,predivnu Sussanu Clark u koju se i on zaljubljuje. Kao mladić koji ne zna ništa, sreće country legende Johnny Rodrigueza, Richard Dobsona,Harlan Howarda,Bob McDilla, Tom T.Halla koji „oduva sve“ koji ga slušaju.Mnogo pije,izvodi svoju bezveznu pjesmu Willie Nelsonu na nekoj žurci , upoznaje Townes Van Zandta koji se ističe ekstravangancijom i originalnošću. Ima tu još ljudi . Kao country pjevač Skinny Denis ili Redneck Gupsy.Ova pjesma po Rodneya ima ispovjednu,sentimentalnu,potpuno autobiografsku i krajnje ličnu notu a za slušaoce je to ogroman prilog za biografije drugih autora koji su se skupili na jednom mjestu ,za tzv. Duh vremena, za muzikološku istoriju,puno anegdota i malih ,sjajnih priča koje su ispričane u nekih 3,5 minuta a kad bi bile detaljnije obrađene mogle bi biti materijal za jako vrednu knjigu ili film.Intimna , bespoštedna, duhovita ispovjest.
Rodney Crowell je u punoj autorskoj snazi,on suvereno barata žanrovskim i vanžanrovskim finesama i sitnicama,gitara je sposobna za svaki country,blues,rock zahvat, glas je sugestivan i siguran ,sposoban da prikaže i najličniju emociju i najgrublji sarkazam ili vlastite slabosti.Tu su i odlični gosti, klavir, gudači,spontana i nenametljiva ritam – sekcija nalik na onu u Van Zandtovoj „If i needed you“.Retrospetivno,simbolično,emotivno ali krajnje realno i u najboljoj tradiciji američke kratke priče.
Rodney Crowell je snimio jedan jako lijep ličan i perfektno odsviran album.Mnogo dobrih pjesama je u tim rukama,glasu i glavi.
