Impresivna je pozadina poznatog i nagrađivanog fotografa iz Malog Lošinja, Sandra Punceta. Dovoljno je zaviriti na njegovu službenu stranicu Sandro Puncet Photos, gdje navodi bogatu kolekciju nagrada i priznanja.
Među ostalim, tri se puta našao na kalendaru Svjetske meteorološke organizacije, u konkurencijama stotinjak drugih fotografa, objavljivan je na svjetski popularnom National Geographicu, a našao se i u prestižnoj knjizi Kraljevskoga meteorološkog društva.
No da bi kolekcija bila potpuna, Sandra uskoro očekuje najveći od najvećih pothvata svih lovaca na oluje – lov na tornada. Dugogodišnja želja ostvarit će mu se ovoga svibnja, kada putuje za Oklahomu, SAD, kada se očekuje udarna sezona tornada od 19. do 30. svibnja.
Tim povodom smo razgovarali sa Sandrom kako bi se prisjetili njegove fotografske karijere, ali i da nas pobliže upozna sa svime što se događalo i što tek slijedi.
Kako je započela tvoja ljubav prema fotografiji i što te posebno privuklo lovu na oluje i ekstremnih vremenskih uvjeta?
Rođen sam kraj meteorološke postaje. Od malih nogu gledam u oblake. Kao mali s pokojnom nonom uvijek sam promatrao kako sijeva i grmi. Tako i kad sam kupio prvi fotoaparat 1997., prve slike bile su fotografije munje.
Sjećaš li se prve ozbiljne fotografije oluje? Kako si se osjećao u tom trenutku?
“Prvi put kada sam ozbiljno slikao bilo je 2013., kada sam na Facebooku našao grupu o lovu na munje – North Adriatic Storm Chasers. Tamo sam shvatio da mi je bivši susjed, Vilson Berisha, lovac na oluje. Počeli smo komunicirati, pitao sam ga ako bismo išli slikati da me nauči, pa smo se dogovorili jer su sljedećeg dana najavljivali oluje. Naći ćemo se na krovu meteorološke, pa idemo slikati. Dolazim tako gore i nosim knjigu, krpu i fotoaparat, a Vilson me gleda i misli da nosim knjigu za čitati o olujama. U biti, nisam tada imao stativ tako da mi je knjiga bila stativ, a krpa da si mogu namjestiti fotoaparat”, govori Sandro uz smijeh.
Koji su ti bili najveći izazovi u početku? Kako si ih prevladao?
“Najveći, kako slikati po kiši. To me najviše mučilo. Kako pronaći sklonište od kiše da mi kapljice ne padaju na leće. To mi je bilo najteže. I danas mi to predstavlja najveći problem”.
Dugo si sanjao odlazak u Ameriku, u SAD. Bliži se tvoj trenutak lova na tornada, vjerujem da je to veliki korak u tvojoj fotografskoj karijeri. Što te najviše motiviralo da ostvariš svoj san?
“Općenito je san svim lovcima na oluje lov na tornada. Ne bih to nazvao velikim korakom, prije životnim iskustvom. Već dugo to planiram, samo što su to veliki financijski troškovi. Uvijek imaš nešto što te sprječava, kredit ili auto.
Prošle godine u svibnju razmotrio sam situaciju, kredita više nije bilo. Tada sam rekao supruzi Emini da idemo u Ameriku ganjati tornada. Ona se dvoumila, ali rekoh uvijek će biti nešto, ajmo sada. Ona je rekla razmisliti, ali dok je bila na poslu poslao sam upit agenciji jer mi je prijatelj iz Slovenije Marko Korošec, koji je već bio u SAD-u, preporučio ih nekoliko koje su ozbiljne i dobre. Brzo su mi odgovorili da imaju u toj najboljoj turi slobodnih mjesta, poslali su ugovore koje sam potpisao. Kad se supruga vratila s posla, pitala me što sam odlučio. Rekao sam da sam potpisao papire i čekam još samo njezin potpis”.
Što te, osim velike želje da vidiš tornado, nagnalo da prelomiš?
“Najveći razlog zašto idemo je taj da su vidljive posljedice klimatskih promjena, tako i u Hrvatskoj i Europi raste broj tornada. Idemo tamo da vidimo kako to izgleda, koje su posljedice prolaska tornada, kako se lokalno stanovništvo tamo priprema za nadolazeće oluje kako bismo kroz prezentacije našim službama kako to izgleda iz prve ruke, bez uveličavanja ili umanjivanja”.
Je li netko već išao iz Hrvatske u SAD u lov na tornada?
“Mislim da sigurno nismo prvi koji idemo, sigurno. Možda smo prvi koji idemo s velikom strašću da fotografiramo i snimamo, da sve to zabilježimo”.
Lov na tornada nosi određene rizike. Kako se pripremaš?
“Rizik uvijek postoji, međutim agencija s kojom idemo, a ima ih jako puno koje se bave organiziranjem tura, Silver Lining Tours, čiji vlasnik je fotograf Roger Hill – upisan u Guinnessovu knjigu rekorda s najviše viđenih tornada (650 u trenutku objave ovoga teksta), rekao je da se nećemo približavati uz samu oluju. Držat ćemo malo podalje da imamo situaciju za slikati, da nam ne smeta ni kiša ni tuča. Nije idealno, ali vjerujem da će se potruditi oko svega”.
Imaš određeni cilj ili kadar koji bi volio uhvatiti?
“Pa, vidjeti tornado i kravu kako leti”, kaže nam Sandro uz smijeh.

Očekuje li se dobra sezona tornada?
“Baš prije dva, tri dana je izašao video od Reed Timmera, jednog od najvećih lovca na tornada, gdje je najavio godinu kao mogućom za učestala tornada”.
Osvrnimo se još jednom na tvoju fotografsku prošlost, koji je najdramatičniji trenutak koji si zabilježio?
“To je bilo na Providenci, mislim da je bilo 2018. ili 2019. Oluja je prošla zapadno od Lošinja, spuštala se prema jugu i nekako se počela vraćati nazad. Krenula je prema meni, kiša nije padala i vidim udaraju munje blizu. Pomislio sam, sad kad udari u zvonik imat ću munju života, međutim munja nije udarila u zvonik nego metar od mene u rasvjetni stup. Prošla je kroz neku krošnju, lovora ili crnike, a na fotoaparatu sam uhvatio samo zapaljeno lišće kako pada po meni. Od svih repetitora gore, udarila je u rasvjetni stup.
Jedna cura je bila niže na Vodospremi, ona je snimila zvuk, a kamera na Providenci je snimala prema gradu. Udar se dogodio iza, tako da nema snimljenog udarca”.
Kad smo kod Providence, tamo si proveo puno vremena zabilježivši kadrove koje su prenosili svjetski časopisi, primjerice National Geographic. Nastanak fotografije visokoga profila zahtijeva puno strpljenja i tehničkog znanja. Koja je tvoja najbolja oprema, tehnika?
“Strpljenje je najveća oprema. Tu nema ništa drugo nego strpljenje, izaći na svaku oluju vani i čekati. Više je neuspjeha nego uspjeha od tih oluja. U zadnje vrijeme mogu reći da, prema osobnom iskustvu, oluje na Lošinju su nekad bile češće, a zadnjih nekoliko godina su puno rjeđe, ali su intenzivnije, puno jače”.
Jesu li talent ili upornost presudni u fotografiji?
“Oboje. Da bi uslikao dobru fotografiju, prvo moraš poznavati sistem rada fotoaparata, vremenske uvjete u toj vrsti fotografije, moraš prepoznati oblake i naoblake, moraš znati čitati meteorološke karte, ostati informiran na vrijeme, stalno to sve pratiti te na koncu moraš izaći van i čekati. Ako imaš sreće i dočekati”.
Koji bi savjet dao hobistima koji žele početi snimati oluje?
“Nikad ne odustajte od svojih snova”, poručuje Sandro Puncet.
Ovim se putem zahvaljuje sponzorima: Gradu Malom Lošinju, Turističkoj zajednici Grada Malog Lošinja, Lošinjskoj plovidbi – Brodogradilište, FTG Distribuciji, Nikonu, privatnim donatorima s GoGetFundinga te medijskim pokroviteljima RTL-u i portalu XPress.hr s projektom “Lošinj Danas”.
Istaknuti ulovi Sandra Punceta:
Izvor: xpress.hr