Igle, svuda;
Probijaju sne kao balone,
Kradu zvjezdice nebu,
Pa glume poštenjacine.
Sklupčana u svoje stihove,
Bez kuće, bez para,
Bez jastuka i drugara;
Sanjam o ljepotama života,
A oni uporno iz tog šarenila
Me bude.
Šta to čovjeku ostane
Ringlišpil života kad’ zaustavi se,
Svjetla kad’ se pogase?
Ništa sem probušenih balona
I glupavih šablona…
