Razmišljajući tako o životu, nisam uspjela sebi ništa konkretno odgovoriti.
Samo su se pitanja gomilala.
Uobičajeno.
Nisam bila ni toliko zainteresirana da krenem u pravcu gdje idu drugi, pa se zapitah šta ako krenem sama negdje, u nekom pravcu gdje nema tragova, gdje nema zvukova, gdje je ništavilo, pa sama napravim tragove, zvukove, sama napravim sve?
A mogu li sama?
Ne znam ako ne probam.
A opet da povedem nekoga možda…
Još nekoga osim sebe !
A evo nisam sama, tu sam ja, i vodim sebe.
Ja ću sebe povesti stazama umjetnosti, koračajući hrabro kao da već znam čitav taj put. Putevi su čudni. Prečice su najduže.
Život je pitanje, smrt je odgovor.
Treba samo razmisliti.
Razmišljajući
