Maja Milinković Simonelli je pevačica predivnog i harizmatičnog glasa kao i originalnog stila koji ne poznaje tabue. Ona je najpoznatija inerpretatorka portugalske fado muzike na Balkanu. Rođena je u Sarajevu gde je i diplomirala na Muzičkoj akademiji. Svira klavir i gitaru, radi kao pevač, kompozitor, aranžer muzike i tekstopisac. Široj javnosti postala je poznata 2003. godine kao jedna od učesnica muzičkog show-a „obn music talents“. 2006. godine je izdala svoj prvi album pod nazivom „Začarani krug“ (Hayat production). Nakon toga je izdala singlove: „Kraj“, „Mito bekrijo“, „Ako te nekad ne budem imala“. U oktobru 2011. godine Maja je izdala svoj drugi samostalni album pod nazivom „Očekivanja“. Tokom svoje veoma uspešne i plodonosne karijere imala je niz solističkih koncerata kako u BiH, tako i u zemljama regiona (ex Jugoslavija) i šire (Nemačka, Austrija, Italija, Španija, Portugal, Turska…). Pored solističkih koncerata značajno je izdvojiti dugogodišnju saradnju sa Sarajevskom filharmonijom, sa kojom je imala priliku da nastupa nekoliko puta. Kao poznati humanista prisustvovala je na mnogobrojnim humanitarnim koncertima širom BiH. Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja. 2012. godine snimila je prvi fado u Bosni i Hercegovini pod nazivom “Tudo isto é fado”. Majina jedinstvena i emotivna interpretacija, snaga i lepota njenog glasa oduševljavaju sve više slušalaca, pa čak i onih koji se po prvi put susreću sa fadom.
Zašto fado i da li treba imati dušu za fado?
Odgovor je jednostavan: jer je lijep! Jer mi se dopao kad sam ga prvi put čula u glasu Amalie Rodrigues. Dopalo mi se stanje u koje me je fado “stavio” slušajući ga. Za fado je potrebno imati senzibilitet, kako u slušanju tako i u izvođenju. To je veoma delikatan muzički izricaj koji pored izražajne melodije zahtjeva ekspresivnu izvedbu koja će “dirnuti” slušaoce. Smatra se da ste dobar fado pjevač ako natjerate publiku na plač.
Živite i stvarate u Portugaliji. Koliko je bilo teško adaptirati se novoj sredini?
Portugal je lijepa zemlja i klima je poprilično pitoma, kao i ljudi, tako da mi je adaptacija bila olakšana donekle sa tim prednostima koje sam nabrojala. Na početku je uvijek teško, dok ne naučite jezik. Čim uspijete pričati vic na stranom jeziku već vas gledaju drugačije (smeh), mada sam ja već sa pjevanjem fada imala određeni status i poštovanje. Potrebno je strpljenja i vjere u ljude. Stekla sam ovdje i prijatelje tako da i to olakšava. Moj me anđeo čuvar nije napustio.
Bili ste specijalni gost u kultnom fado mestu “Tasca do Chico” i pevali sa Marizom. Kakav je osećaj prisetiti se tog momenta u Vašoj karijeri?
To je bio momenat tako divan, kao san, gotovo nestvaran. Jedan od onih momenata koji se pamte cijeli život. Sjećam se da sam došla u svoju hotelsku sobu i pomislila: “To je znak da trebam da nastavim svoje putovanje”.
U Bosni i Hercegovini ste osnovali svoj ansambl “Fado verdadeiro” koji svira portugalsku fado muziku…
Da, kada sam odlučila da pjevam fado okupila sam ansambl “Fado verdadiero” u kojem su bili Mirza Redzepagić, Berislav Beus, Bojan Dizdarević i Zlatan Džanović. Sve do jednog sjajni muzičari i ljudi. Održali smo nekoliko sjajnih koncerata u Sarajevu i sigurna sam da ćemo opet svirati skupa.
Svirate, pevate, radite kao kompozitor, aranžer i tekstopisac. Šta je najteže, a u čemu posebno uživate?
Ništa mi nije teško. Sve mi je podjednako drago i sve ima svoje čari. Ipak, najviše uživam u pjevanju i to mi donosi najviše zadovoljstva. Proces stvaranja je ponekada komplikovan, ali rezultat to sve kompenzira. Čovjek je najuzvišeniji kad kreira.
Ne mogu a da Vas ne pitam, kako ste došli na ideju da obradite staru vranjsku pesmu “Mito bekrijo”?
Volim vranjsku muziku i posebno 7/8 ritam koji ima neku posebnu čar. U našem se društvu prijatelja mnogo pjeva, pa smo eto jedne noći došli na tu ideju.
Šta je novo kod Vas i na čemu trenutno radite?
Upravo je izašao moj novi singl i novi video koji je najava mog novog albuma. U pitanju je jedna divna balada “Sou a chuva”, u prevodu “Ja sam kiša”.
Da li ste zadovoljni onim što ste do sada postigli?
Zadovoljna sam naravno. Ponekad čovjek i nije svjestan šta je sve uradio i kada se okrene i vidi iza sebe utaban put, postane svjestan. To je lijep osjećaj. No, ima još puta.
Koji je Vaš neostvareni san?
Imam mnogo snova. Šta je čovjek bez snova? Oni nam daju krila. Mogu vam reći jedan od mojih snova je da vidim bolji svijet, svijet u kojem se ljudi vole i međusobno poštuju, u kojem vlada razum i vrlina i poštenje. To je moj san, moja utopija.
Da li razmišljate o nekom koncertu i gostovanju u Srbiji?
Sigurna sam da će i to doći uskoro nakon izdavanja albuma.
Šta biste poručili čitaocima portala “Pokazivač”?
Vjerujte u sebe, vjerujte u dobro pa će vam se dobro i desiti, činite dobro, volite, praštajte, budite vrijedni, ponizni, odlučni, hrabri. Svako od nas kad tad ode sa ovog svijeta, ali ostane trag, potrudite se da vaš trag bude onaj koji svijetli u mraku. Slijedite svoje srce, razbijte lance koji vas vežu, ne bojte se. Sreća prati hrabre.
