Dograbi te crna vrana
pretvori u roba svoga
nema mjesta gdje nije tama
mrtvaci prošlosti ustaju iz groba.
Dok žudiš orlovu slobodnu letu
srcu što nježnost za sve ima
vulkanskom vrelom lavom
mjesec ti mir zaliva.
Zavijaš ko vuk samotnjak
u mjesec izbezumljen buljiš
ubijaš u srcu i vrane i tamu,
a zapravo razum gubiš.
Pun mjesec – Nada Vučičić
Prethodni tekst
Sledeći tekst
Nada Vučičić
Rođena 1949. godine u Splitu gdje živi i stvara i sada. Slika, piše poeziju, lirsku prozu a okušava se i u kratkoj priči. Samostalne zbirke "Poezija riječi i boje", "Dok te sanjam", Zajednička zbirka"Stihom ispisujem dušu". Pjesme su joj objavljene i u međunarodnim zbirkama. Ilustratorica je nekoliko naslovnica zbirki drugih pjesnika.