O, ptice,
nebom što letite,
na ispružene dlanove sletite,
dajte krila svoja;
s njima da letim,
Bosne se nagledam.
Kad nisam oblak, ni leptir
svakom cvijetu da se mogu prinijeti,
svakom koliko je lijepa reći,
srcu i duši dajte mir vječni.
Vi vidite;
krševe kamenite, šume plahovite,
rijeke čiste i plemenite,
čak i zeleno lišće.
Nigdje nema bola, nit čemerike.
I sto puta da je ljepša od Amerike.
Ovako smo neki slijepi,
ne znamo šta imamo i koliko vrijedi.
Vi vidite;
Unu, Savu, Drinu, Krajinu,
Neretvu, Vrbas, Hercegovinu, Posavinu,
svaku ravninu, brdo, svaku planinu,
sve livade i polja,
kuda teku potoci vreli,
znate zašto sve to toliko želim.
O, ptice,
želja mi je sve vidjeti,
sekund poslije toga
voljan bi bio i umrijeti.
(2015)
