Prva ljubav.
Kažu da je ta najjača, da se pored nje sve ostale vole s upola manjim žarom, da je to ona koje se prisjećamo i na samrtnoj postelji.
Ja ne bih išla tako daleko. Prva ljubav jest ona koja je jaka, ali definitivno ne umanjuje ostale…
Zašto? Zato što neke veze nisu osuđene da potraju, da prva ljubav ostane i posljednja, one su tu da nas nauče nečemu, da nas upute dalje.
Duh starih ljubavi bude tu, da. Ali kad imamo nekog kraj koga nam nitko više ne treba, taj duh nema svoju jačinu, jednostavno iščezne s vremenom, nemamo vremena zastajkivati i prisjećati se uspomena.
Baš zato, svatko u životu dođe s razlogom. Netko ostane, netko ne. Netko se vrati, a za budućnost, tko zna? To ćemo vidjeti jednoga dana, a dotad nema smisla živjeti u prošlosti. Ona je tu da skuplja sve te silne osjećaje koje odbacujemo u otkrivanju samih sebe.
