Čitanjem priče „Boje“ od strane pjesnikinje Tatjane V. Maras počela je promocija knjige „Trinaesta brazda“ autorke Ane Jakić – Vujković au organizaciji Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ i KC Bar, u Parku pjesnika.
Moderator večeri bio je glumac Dragiša Simović koji je prisutne goste pozdravio i sa par riječi ukratko predstavio večerašnju gošću.
Labud N. Lončar, predsjednik udruženja Nekazano pozdravio je goste i zahvalio se na posjeti. Zahvalio se KC Bar na pomoći pri realizaciji ove lijepe večeri a svojoj gošći poželio da upamti po dobrom ovo veče pod Rumijom. Nakon toga je svom gostu Roku Badriću, članu KUD „Jedinstvo“ iz Bara, koji je ranije svojim nastupima uljepšavao večeri i promocije Nekazano, uručio Zahvalnicu za doprinos i afirmaciju rada udruženja Nekazano.
Zahvalivši se na primljenom priznanju prisutne je Badrić na svojoj usnoj harmonici razgalio i pripremio za promociju knjige.
Nakon toga Lončar je čitao svoj osvrt na knjigu „Trinaesta Brazda“ a koju je naslovio sa riječima „Usamljenost kao gnizdo misli“ u kojem između ostalog kaže:
„Autorka nas u ovih 40 priča koje se nalaze u ovoj knjizi smišljeno uvlači u jedan svoj lični ali EPSKI svijet. Mada nam kazivanjem govori da nijesu lični. Crna Gora je zemlja neprestanih leleka, jauka i pjesme. Brdima odjekuju i lelek i pjesma i to je ono što zaokružuje kompletnu priču. Ana nas svojim kazivanjem o upornosti i samoći uprkos prisustvu drugih oko nje ili njenih likova u knjizi polako uvodi u saznanje da je samoća nešto što je najteže u čovjekovom ili ženinom životu. Kao što i Kueljo kaže:
“Ljudsko biće može izdržati nedelju dana bez vode, dvije nedelje bez hrane, mnoge godine beskućništva, ali ne i usamljenost. To je najgora od svih tortura, najgora od svih patnji.”
A ona na ovom našem golom kršu je vjeran pratilac i sadrug u našem svakodnevnom bitisanju. Iz svijeta usamljenosti autorka nas uvodi u svijet BEZSUZNOSTI. I saznanja da je čovjek dosegao neke nepoznate granice uma kada u njemu nema više suze. Pa često tako kod nas biva da preko suza tuge i bola iskapamo sve suze i onda ostanemo bez suze radosnice. A tada se čovjek jadno osjeća i tone još jače u neke svoje dubine samosaznanja i osame.“
Mr Goran Bjelanović, režiser, direktor Crnogorske kinoteke pripremio je svoje viđenje ove knjige naslovljeno kao Anđelu što zlat čuva – Amen“ i pored ostalog kazao: „…Ne govorim o knjigama. Ne umijem. Taj važan i tako odgovoran posao prepuštam teoritičarima književnosti, kritičarima, onima koji znaju.
Ono, po nešto i ja znam. Razumijem se u ljubav onoliko koliko mi je dato da razgrenem nestvarno lepršave velove, te najveće od svih svetih tajni.
Zbirka istinitih priča Ane Jakić – Vujković „Trinaesta brazda“ teško se može i doživjeti na bilo koji drugi način osim kao svjedočenje ljubavi čak i u situacijama kada se ona ne očekuje i prema onima koji je sasvim sigurno nijesu zaslužili.
Nije li ta ljubav, bila sa razlogom ili ne, osnovna arhitektonska supstanca, spiritus movens Erosa, energije stvaranja, stvaralačke i pokretačke snage svega što jeste i što će nekada biti?
Ne slučajno, planetarno proslavljeni pjesnik iz Crne Gore, Ranko Radović ljubav imenuje kao „zlat“, tumačeći tako epski upamćenu od zlata jabuku, kao jabuku ljubavi.
Anđelu što zlat čuva – amen! Kazaće u jednom sonetu Radović označavajući tako Onoga koji čuva ljubav kao najbližega Gospodu.
Kad dođe vrijeme za to, vratiću se na ovu digresiju koliko da ilustrujem u kakvoj vezi je tumačenje imenice zlat sa samom suštinom djela čije inspirativne stranice su nas večeras okupile na barskom trgu pjesnika.
„Nema toga u radnji što nije bilo u izlogu“, a izlog ove radnje, vrata od utrobe jednog bogatog unutrašnjeg svijeta, nagovještava naslovna stranica zbirke istinitih priča „Trinaesta brazda“, nas upoznaje sa oboženim likom njenog oca – nepretncioznogTvorca, koji stoluje u plavetima koliko da nadgleda brazde, livadu, šumarak sa nebom stopljen, o zemlju tek oslonjen, koliko da othrani vjetar, tek da sačuva pticu.“ Posle toga je pročitao jednu od četrdeset istinitih priča iz ove knjige.
Dragiša Simović, glumac i moderator večeri pročitao je prisutnima biografiju Ane Jakić –Vujković a nakon toga na sebi svojstven i lijep način publici pročitao i dočarao par priča iz ove knjige.
Ana Jakić – Vujović autor knjige „Trinaesta brazda“ zahvalila se publici na prisustvu, svom domaćinu Lončaru, kao i Simoviću i Bjelanoviću na lijepoj večeri i organizaciji a onda je na veoma dirljiv rekli bi i potresan način pročitala nekoliko priča koje nikog od prisutnih nijesu ostavile ravnodušnim. Mnogi su posle njenog nastupa krili suze potrešeni istintim pričama a kojih je ukupno četrdeset u ovoj zanimljivoj knjizi.
Na kraju večeri Lončar se zahvalio svojim gostima tj. publici i najavio neke nove promocije u organizaciji Nekazano.
Nakon toga autorka je publici i gostima potpisivala i poklanjala svoju knjigu.
Ana Jakić Vujković je rođena u Šavniku 1982. godine. Još kao dijete interesuje se za časove jezika i književnosti, a ljubav prema pisanoj riječi su joj utemeljile školske lektire. Ponosna na svoj zavičaj i akcenat koji iz njega nosi, na fakultetu biva pohvaljena i opredjeljuje se za dalji rad na polju lekture i redakture. Živi i radi u Nikšiću, gdje je završila Fakultet za srpski jezik i književnost. Član je Svjetske književne asocijacije i zastupljeni autor u Antologiji svjetske književne zvijezde.
