U Baru je u organizaciji međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ održana promocija romana „PASJE GODINE“, autora Ranka Vujačića.
Pozdravljajući prisutne u ime izdavača Labud N. Lončar, pjesnik i ujedno predsjednik udruženja izvinuo se autoru što na samom početku ljeta nije bila organizovana promocija njegovog romana s obzirom da je roman “Pasje godine” prvo objavljeno djelo u izdavaštvu “Nekazano” a razlog zašto nije ranije održana je taj što je vladalo opšte uvjerenje da će “30. Barski ljetopis” ili uopšte Kulturni centar Bar napraviti promociju ovog romana jer on to zaslužuje.
“ I eto nas ovdje na promociji dobrog romana koji opisuje “pasje godine” a nekako se ne mogu oteti utisku da pasje godine nisu prošle. –završio je Lončar.
O romanu i autoru
Peti roman po redu Pasje godine autora Ranka Vujačića , kako je kazala Senka Rastoder je simbol jednog vremena “koji ne možemo nazvati prošlim jer još traje. Vremena koje je htjelo pošto poto da bude novo i drugačije a nastajalo je iz pepela ,krvi,rušenja i atavističkih nagona , gdje su glavni junaci ratni profiteri, dileri, kvazi intelektualci …
Sam naslov knjige “Pasje godine” je visoko simboličan. Pasje godine , nije ih bila jedna , pet, petnaest , već četvrt vijeka , i još traju. Partiokratija je vladala svugdje u politici , u privredi , kafani, kulturi,na ulici. Napredovati je značilo pripadati jednoj parrtiji… o tom vremenu piše Vujačić u svom romanu u kojem je sveoma slikovito prikazao ubijanje duše – navela je Rastoder dodajući da i glavni junak ovog romana Gorčin ne nosi slučajno to ime.
Njegovo ime simbolizuje gorčinu jednog života tj. pasjeg života.
U nastavku večeri Nedeljka – Cica Pavlović, pjesnikinja i novinarka rekla je; „ Rješenje problema u ovoj priči, nisu donijeli ni promjena vekera u radio budilnik, ni za kraj romana odabran poslovni i moralni tresak, pa ni odlazak iz radnog prostora kojemu je bio glavni lik potpuno posvećen, ni u zlobi ili zavisti. Ali jeste, čini mi se u očiglednom bolnom udaru o bodlje svakodnevice, razumijevanju ili nerazumijevanju, iskrenost, pa i pitanje što je sve to kao tema ili dilema u ovoj knjizi ponuđeno čitaocima“ nakon čega je pozvala svog kolegu pjesnikaa Miroslava Jovanovića Timotijeva da pročita jedan dio romana a koji je po završetku čitanja pozvao autora da se obrati publici.
On se, umjesto priče o romanu, samo zahvalio svojim gostima na brojnoj posjeti, istakavši da su oni to već uradili te poželio da se gledamo u nekim boljim godinama koje neće biti pasje.
Oni su sve rekli što bih i ja. Sadržaj je sažet u jednoj slici o vremenu u kojem živimo.- kazao je kratko autor , a na konstataciju publike da je zaslužio da se nađe na program Barskog ljetopisa s obzirom i na prošla četiri veoma dobra i kvalitetna romana, Vujačić je kazao ,
Barski ljetopis nosi samo ime Barski ljetopis iako je najmanje nas Barana. Aktivno ga pratim od njegovog osnivanja , ali da li je to stvar politike, uređivača ili selektora što mene nije bilo nikad na programu, to ne znam. Poznato je da satira nikad nije bila popularna , iako moja knjiga nije čista satira , znamo gdje je završio onaj ko je pisao , ili u provinciji ili u zatvoru . Na svu sreću ja neću proći kao Đura Jakšić jer sam već pošao u zasluženu penziju koju mi ne mogu ukinuti – zaključuje Vujačić na kraju .
Prijem novih članova
Na samom kraju večeri a već po ustaljenoj tradiciji Labud N. Lončar je u ime “Nekazano” uručio članske karte autoru roman Ranku Vujačiću, kao i novim članovima Rajku Joličiću pjesniku i humanisti iz Bara i Čedni Radinović Lukić, pjesnikinji iz Beograda koja je publiku pozdravila čitanjem jedne svoje pjesme.
Zoran Todorović
