Dug je put do našeg cilja. Ako uopšte i imamo cilj. Nego prije svoje korake usmjerimo bilo kud, valja se probiti kroz sfere koje vjekovima vuku čovjeka za rukav. Uprkos svim strepnjama, u stalnom smo kretanju. Nema toga puta koji ma gdje ne vodi, pa makar i u potpunu propast. Bilo kako bilo, valja se pozabaviti upravo tim dijelom.
Neki ljudi jednostavno vole da im je toplo. Jedan od takvih je junak naše priče, živi na selu od penzije stare majke. Prije sedam godina odlučio je da se svaka tri mjeseca javlja na biro zapošljavanja, bez želje da nađe posao. Vraćao bi se kući nakon par dana, uvijek umoran od svijeta i željan kuće. Kao da je godinama bio u ratu. Rekao bi sebi u sebi, dobro je da je meni sad ođe toplo,to je sve što mi zaista treba.
Surovo je svesti život čovjeka na stranice i slova. Ali nema svako ni dar pa bogami ni čast da živi poput fiktivnih likova u romanima. Vidite, to je potpuna sloboda. Jedan takav čovjek, moglo bi se reći da svojim životom ispovijeda sva ključna pitanja, koja se ne nalaze ni u najvećim filozofskim djelima. Da se ipak pozabavimo našim junakom, drugi nam i neće biti potreban. Previše je i junaka, ali orden propasti teško da može svako i da ponese. Čovjek se često pita, ima li života posle smrti. A ja vas evo pitam ima li života posle propadanja. Kako koračati zemljom trošnim korakom, jer ni magarac nije kadar da ponese teret koji čovjek može da navali na svoja leđa.
Biti magarac ima svojih prednosti. Dok jedino čovjeku priliči da ide okolo i mjerka sreću i nesreću. Magarac je rad da se lati svog magarećeg posla. Da bi bio magarac, prije svega moraš biti čovjek, pa i obratno. Samo ne znam koliko bi se magarcu dopala titula čovjeka. Jedno jutro, naglo je ustao sav zbunjen. Kao da do juče nije bio u svojoj koži. Taj dan je bio ključan. Rekao je sebi, danas donosim ključne odluke u svom životu,cilj je potpuni preobražaj. Zablistati se može, pa u blatu u blatu.
E taj dio posebno je značajan, iskrivljeno lice od alkohola obilježava osmijeh, slast dobre odluke. Puta potpune propasti do sveopšte spoznaje truleži. Drugo jutro, steže ga mamurluk mada prijatnost jučerašnje pobjede i dalje kipti u njemu…
