Te noći sam se opraštao od njene razvejane kose
Ništa nije rekla, samo je nestala u daljini, negdje
Te noći sam pjevao neku tužnu pjesmu, za sebe
Laku noć vozovi i svi moji prijatelji, laku noć sada
U Palermu snijeg pada, pisalo je u njenom pismu
Ne znam zašto mi je to pisala, a nije rekla zbogom
Te noći sam lutao ulicama i mislio o Sofiji Poljanski
Možda ona nikad nije otišla, pomislio sam tada
Možda sam se ja udaljio od nje i srca njenog
Od toplih ruku i uvijek pažljivih, srdačnih riječi
Pobjegao sam, sad znam, a snijeg je padao u Palermu
Zašto mi je uopšte pisala, trebalo je da joj se gadim
Te noći grlio sam jedno drvo, ti si moje čudo, govorih
Ti si moje božanstvo i ja te volim, grlim i ljubim
Niko nije tako volio drveće kao što sam ja, vjeruj mi
Laku noć uličnim prodavcima, poželimo sada svi
Laku noć ulični svirači i svi moji prijatelji, laku noć sada
U Palermu snijeg pada, pisala mi je Sofija, znajte
Te noći pjevao sam neku tužnu pjesmu, za sebe
Da ne čuje niko, ni Sofija ni vozovi u magli, ni prijatelji
Možda ona nikud nije otišla, nego me čeka tamo
Možda sam se uplašio da nisam dostojan nje
Toplih ruku i uvijek pažljivih, srdačnih riječi
Njenog srca nježnog i uvijek punog razumijevanja
Laku noć vozovi i svi prijatelji moji, sada
Pjesmu pjevam, samo, i ništa više, za sebe
I znajte u Palermu je padao snijeg
