Izvan ljudi postoje granice,
unutar svakog čovjeka
postoji san o slobodi.
Unutar nekih drugih ljudi,
pomalo drugačijih od većine
postoje tvrđave.
Nekad smo gradili tvrđave oko nas i živjeli u njima.
Danas gradimo tvrđave u sebi, i one žive u nama.
Ponekad ih gradimo iz straha, vjerujući da će nas štititi i da ćemo biti sigurni unutar njenih bedema.
Ponekad ih gradimo iz očajanja, praveći se da smo snažni i da je u nama nesalomivo biće.
Ponekad jer smo razočarani u sve,
vjerujući da ćemo unutar te tvrđave u nama naći utjehu, da ćemo naći ono čemu možemo vjerovati.
Ponekad gradimo tvrđave u nama
vjerujući da u njima možemo sačuvati sebe i sve što bi drugi mogli da nam uzmu, ukradu, da otmu i da povrijede.
Ponekad gradimo tvrđave u srcu.
Ponekad u duši.
A ponekad samo u našem umu.
Tvrđave u koje smo bezbroj puta zarobili naša sećanja.
Tvrđave u koje smo zatočili naše strahove. Slutnje. Strepnje.
Tvrđave u kojima sebično čuvamo naše radosti.
Tvrđave u kojima čuvamo naše želje i snove.
Tvrđave u koje smo zarobili naše strasti.
Postoje tvrđave u nama izidane našim grijesima.
Postoje tvrđave u kojima caruje zaborav.
Postoje i one u kojima spavaju zvijer i svetinja.
Njih dijelimo na pola, na dva.
U njima su večite borbe.
Večiti unutrašnji ratovi
koje izgleda niko ne dobija.
Ponekad gradimo tvrđave da bismo sačuvali ono što volimo.
Ponekad u njima krijemo naše slabosti.
To su tvrđave naših mana.
Ponekad gradimo tvrđave
ni sami ne znajući zašto
I redovno se gostimo njihovom prazninom i ništavilom
Iako se još ne zna kako praznina i ništa mogu postojati ako su ništa i prazno.
Mislim da je to samo odsustvo nečega i nevidljivo postojanje
onoga što nam je nepoznato.
Postoje tvrđave u kojima se čovjek muči, sam sa sobom i svojim patnjama.
Postoje tvrđave u kojima čovjek muči drugog čovjeka.
To su tvrđave zla i mržnje, i u njima smrt caruje, smrt i bolesti duše.
Postoje tvrđave od kamena
Od kostiju, mesa i kože.
Tvrđave od straha, tvrđave bjekstva.
Izvan čovjeka su granice,
unutar čovjeka su tvrđave.
I ja sam ih nekad podizao
pjesmama u slavu i čast nekome.
Podizao sam ih iz ljubavi.
A ponekad i iz straha.
U njima sam krio sve što
nisam htio da mi otmu.
U njima sam krio moje detinjstvo
Moje prve godine mladosti
Prve simpatije i prve poljupce
Krio sam moja maštanja i moje ludilo
Krio tajne i uspomene
Krio sam sve moje istine i sva moja bjekstva, sve moje izbjeglicke godine
U mojim tvrđavama živjele su uspomene na jedan prošli život
Na izgubljenu zemlju, izgubljeni grad
na jednu izgubljenu ženu
Postoje tvrđave u meni i dan danas
U njima čuvam sve što ne smije pasti u ruke zaborava
U njima čuvam sve što volim
U mojim tvrđava živi moj svijet
Moja krotka sloboda
Moja tvrđava nema granica
Ona je sazdana od moje duše
Tvrđava je naš životni krug
U kojem se sve dešava i u koji je sve stalo.
