Jutros je sunce probilo nebo
Prije nego što sam stigao da
Nađem sebe između juče i danas
Jutros sam hodao niz ulicu
Sijenke me nisu pratile, jer
Ni Bog nije znao kuda sam pošao
Jutros su vozovi šibali kraj Morače
Jutros mi je vjetar skinuo šešir
Da je bar skinuo šaku bremena
Da se otkotrlja, dole u brzake
Jutros su se mamurni šljakeri
Sabirali ispred kafane
Mirisala je rakija od šljive
Nazdravljali su za „srećnog rada“
Očiju krvavih od još jedne noći
Kad su pokušali da zaborave stvarnost
Jutros sam zaboravio kako mi je ime
Zašto sam došao tu,
otkud poznajem te ljude
Jutros su preda mnom marširale
Postrojene godine koje mi se još nisu dogodile
Ja ću ih dočekati, znam, to je moje prokletstvo
Da uvijek sve prvo proživim duboko u sebi
Pa tek onda dočekam da to dođe
Kao sunce koje probija nebo
Kao jutro kome se ne čudim
Kao vozovi koje sam već kilometrima ranije čuo da dolaze
I koje ni na koji način ne dočekujem
I tako… U sijenci ispod hladnih borova
Blago teče tihi val preko kamena
Teče vrijeme, teče život, sve mimo nas
Prozori kuća žure da ugledaju polja
Cijele noći su se gušili u praznoj tami
Vrata se bude škripavim otvaranjem
Pragovi počinju da cvile ispod tuđih koraka
I putevi su umorni od nas, teško nas trpe
I dva stepeništa jedno čelo drugog
Gledaju se vlagom i lišajem a mahovina ih stiže
Spuštam se, ležim, i dalje miriše prošla noć
Bole me noge, bole me kosti
Na očima leže godine lutanja i tišine
U svijetu gdje ni jedan jezik ne pomaže
da bi te razumjeli kao čovjeka
U tim istim očima radost i umor
Pomiješani s tugom, u esenciji surovog
Jutros sam disao duboko, jutros sam bio ja
Sve oko mene postalo je dio misli
Ukotvilo se duboko u duši, oštro
Jutros su pjesme pjevali šljakeri
Tako uvijek odagnavaju jutarnju mrzovolju
Jutros je sve bilo isto kao i juče
Polomljene ruke nekog dječaka s čuperkom u kosi
Nikad nisu stigle da čvrsto zagrle snove
Ali je jutro stiglo da zagrli nas
„za sretnog rada“
„za sretnog puta“
„da smo živi i zdravi“
A pseće godine se nastavljaju
Psi su još uvijek na putu
Gledam ih, jutros su me poznali
Smiješe se, zadovoljni su
Jutros su svi ipak bili sami
