Kad se sudare mrak i svjetlosti trag,
Makar i najmanji dio tmine,
Makar i najmanji svjetlosni zrak,
Kad dopru jedno do drugog,
Tad nastaju sjene, u sjenama nastaju pokreti.
Kad se sudare bezumlje i mir,
Kao mašta i stvarnost,
Kao želje i surova realnost, tad nastaju ratovi,
Tad nastaju pokreti mržnje, bola, i bijesa.
Kad se sudare buka i tišine, kao ćutanja i glasovi,
Tad haos poništava tihovanja, tad nastaju pokreti.
Negdje na izdahu prošloga vijeka,
Udahnuo sam vazduh, prvi put, udahnuo sam
Prva sudaranja dvaju krajnosti, dvaju ekstrema.
Udahnuo sam prve nemire, prve pokrete.
Negdje, na kraju jednog vremena došao je moj čas.
Udahnuo sam prve progone, umjesto mirovanja.
Negdje na rubu mojih sjećanja, znam
Udahnuo sam moje prve selidbe.
Kad se koferi sretnu, ili bolje da kažem sudare sa putevima
Tad nastaju pokreti, iz takvih pokreta nastaju selidbe.
Ja sam, izgleda, na samom početku udahnuo gomilu sjena.
Ja sam, a to je sasvim sigurno, na samom početku
Ponio kofere, umjesto najljepših uspomena,
Pa sad, kad god negdje putujem, kao da se selim.
Pa sad, gdje god da boravim, tu sam samo trenutno.
Ja nigdje ne živim, nigdje nisam stalan, nigdje u prolazu,
Nigdje nisam privremeno ni trajno,
Ja sam zauvijek u pokretu, osuđen na pokrete.
Moji pokreti počinju tamo gdje
Razum normalnog čovjeka ne dopire,
U tvrđavama veoma visokih bedema,
U Aja Sofiji koja nikad nije pala,
Na granicama koje nikad nisu postojale,
U vremenu bez vladavina i careva.
Moji pokreti počivaju na drumovima
Pijanaca i lutalica, na drumovima beskućnika,
Zaboravljenih heroja, na putu ubijenih genija,
Na putu onih bezimenih autostopera,
Na peronima bez autobusa i vozova,
Tamo gdje se sve ispraća i dočekuje.
Moji pokreti su moji nemiri, moje žive sjene
Vaskrsle i iz mraka i iz svjetlosti, iz vatre,
Moji pokreti su potezi vizantijskih slikara,
Tragovi kistova i safir plave boje,
Moji pokreti su ples Aurilija Aurita,
Vagnerove simfonije, i Sokratova smrt.
Moji pokreti su odrubljena Lazareva glava.
Moji pokreti su SLOBODA izgovorena
Glasom Vilijama Volasa.
Moji pokreti nisu ponos, već praštanje.
Kad se riječi sudare s papirom,
Kad se i najmanja i najbezazlenija misao
Sudari sa idejom tvorca da bude zapisana
Tad nastaju stihovi, stranice, čitave priče,
I prije nego što se sudare oči čitaoca sa knjigom,
Nastaju pokreti, dani, mjeseci i godine piščevih pokreta,
Napora, odricanja, davanja i žrtvovanja.
Iz mraka, u mraku, zrak svjetla je ideja,
Otuda dolaze djela, kao i pisci, kao i ja
U pokretu, iz pokreta, za novim pokretima.
Kad se pogled sudari sa stvarnošću,
Tad nastaje viđenje, iz viđenja nastaju shvatanja,
U shvatanjima se bude spoznaje, iz spoznaja
Nastaju pokreti ka velikim djelima.
Kad se glas oslobodi, kad dodirne prostor
Njegov odjek se pretvara u pokrete,
Vibracije postaju nevidljivi dodiri
Kao što su sjene neosjetljiva doticanja.
Pokreti nastaju u mojim najdubljnim mislima,
Naoružani spremnošću da ostave trag.
