Mi nikada nećemo umrijeti,
samo ćemo jednoga dana otići u drugi svijet.
Otići da živimo stvarni život.
Otići tamo gdje zaista postojimo.
Jednog ćemo se dana pretvoriti u svjetlost.
Postaćemo galaktički putnici.
Jednog ćemo se dana iz riječi
pretvoriti u melodiju.
Ti ćeš, Rajna, postati himna univerzuma.
Jednog ćemo dana ostati
samo otkucaji kosmosa.
Ali prije toga,
pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
Pogledaj ovaj svijet.
U njemu ćeš naći stihove koje pišemo ti i ja.
U njemu ćeš naći snove koje sanjamo.
U njemu ćeš naći najljepše priče o nama.
U ovom ćeš svijetu naći dušu moju i tvoju.
U ovom ćeš svijetu naći našu ljubav.
U ovom ćeš svijetu naći peron
na kome smo se našli nas dvoje.
Pogledaj ovaj svijet,
i vidjećeš moje oči zalijepljene na horizontu,
vidjećeš kako sanjaju zemlju bez granica,
videćeš čovjeka za kojeg daljine ne postoje.
Jer nas dvoje kilometre ne poznajemo.
Pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
U njemu ćeš vidjeti beskrajna polja lavandi.
U njemu ćeš stajati na vidikovcu iznad moga Sarajeva.
U njemu ćeš vidjeti pejzaže beskonačnosti.
U ovom ćeš svijetu naći jednog grobara
koji je volio da piše. A to sam bio ja.
U ovom ćeš svijetu naći bataljon mojih
postrojenih misli kako salutiraju tvom dolasku.
Naći ćeš moje stihove koji prema tvome srcu marširaju.
U ovom ćeš svijetu naći jednog Lakota ratnika
kako uči mudrosti od drevnih šamana.
U ovom ćeš svijetu naći mene,
onog koji pored tebe postaje bolji čovjek.
Pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
Ti koja budna sanjaš najljepše snove.
Ti koja noćas plešeš ispod slatkog neba
uz moje jato mjesečevih meduza, Aurelia Aurita.
Ti koja bojiš tamu u Vizantijsko plavu.
Vidjećeš sve sekvence i prizore iz moje prošlosti.
Žao mi je što to moraš proći,
ali me raduje što znam da samo ti imaš srce koje to može da podnese a da ne ostane ranjeno, i jos pritom da razumije.
Pogledaj ovaj svijet i vidjećeš koliko sam puta
bio razapet i bačen u hiljadu i jedan beskraj.
Vidjećeš koliko sam puta pred silom nebesnom
sa krvavih koljena noseći breme života
ustajao kao vaskrsli ratnik u Valhali.
Vidjećeš da sam ustajao da bih gradio,
jer pravi muškarac ne ruši, nego stvara.
Pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
U njemu ćeš vidjeti moju mahalu,
sve moje ulice i sokake.
U njemu ćeš vidjeti mog Rajčeta
kako svira rajsku violinu.
U njemu ćeš vidjeti kako noćima bdijem
kao u molitvi pred Bogom.
Kako pišem i stvaram neki drugačiji
i bolji svijet za nas.
U ovom ćeš svijetu vidjeti sve najbolje
ali i sve najgore o meni.
U ovom ćeš svijetu čuti da sam osobenjak.
U ovom ćeš svijetu vidjeti sve nepravde
zbog kojih gubim glavu,
ali ćeš vidjeti i sve istine.
Ja ću ti ih pokazati.
Pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
Pleši sa mnom u sumrak Bijeljinske noći.
Igraj sa mnom igru ispred Mara’an jezera.
Nemam mnogo.
Ali ću ti dati sve.
Baš sve što imam.
Nemam mnogo.
Ali ću ti dati sve.
Baš sve što budes trebala.
Pleši sa mnom u svitanje kad se
Sunce bude rađalo ispod horizonta
na kome mi zalijepljene oči sanjaju.
Igraj sa mnom oko logorske vatre
ispred moga Lakota plemena,
dok se ne pretvorimo u svjetlost,
dok ne ostanemo samo otkucaji kosmosa.
Pogledaj dom svoj,
Rajna Deršović.
