U početku ne bješe riječ
Riječ tada ne postoji
Dok se neka čuda, neobjašnjiva,
Ne ustreme i ne saberu u misli
Tek onda počinje da se rađa, sporo i teško,
Ali voljom, naporom i glađu za stvaranjem,
Još uvijek lakša od praha
Lakša od pepela i manja od zrna
I i dalje je nema, u svijetu još ne postoji
Dok ne savlada put patnje i bola
Dok ne sakupi dovoljno hrabrosti i ludila
Dok je najzad neka usta ne izgovore
Ili dok se neko dovoljno lud ili hrabar
Ne usudi da je zapiše, drsko, bez straha
Tek onda oživi, zablista i ujede savjest
Zarivena u oči ili u uši, gola i bestidna
Nalazi svoj put do tuđe svijesti
I tamo zavlada na čas, lomeći karakter
Natjera tog ludog čovjeka da učini sve
Što bi inače ćutanjem izbjegao
Natjera tog ludaka da postane čovjek
Toliko je smjelosti kad su riječi žive
Tad one ne strepe ni pred kim
Ne prezaju, ne uzmiču kad im se prijeti kaznom
Riječ izaziva haos i pobunu
Ona izaziva promjene,
poništava značenja i ujedno ih stvara
Riječ označava razliku između danas i sutra
Ona se pretvara da drži konce u svojim rukama
A konci zapravo žive od milosti vremena
Riječ znači život i smrt, znači sve i ništa
Riječ nastaje kad ćutanje izgubi smisao
Ili kad pamet nedostaje, a jezik ne miruje
Riječ nastaje kad krik nije dovoljan
Ona se useli ispod kože, kao larva,
I poraste u crva, hrani se tvojim osjećajima
Dok ne postane prevelika i preteška
Potom mijenja oblik, prirodu i suštinu
Uzima drugi entitet, drugačiju formu
Presvlači noć iz tame beznađa u svjetlost spoznaje
Nad mutnom rijekom znanja, nabire se, kao magla
Nečujno dolazi i osvaja naseobine tuđeg uma
Riječ utapa svaku iluziju o sigurnosti
I razbija krinku stvarnosti i snova
Riječ donosi nemire i izaziva na traganja
Obavlja dužnost da obesmisli smisao
Samo da bi se za njim iznova tragalo
Jer pronalaženjem smisla iznova, razum otkriva da postoji
Riječ je plod kreativne misli,
a sjeme univerzuma je ta misao
Iz potrebe za suštinom, riječi objašnjavaju glad
Objašnjavaju taj bolni proces traganja
Iz namjere da stvori sklad, ona ruši pravila
Riječ raste u oružje koje otvara rane iznutra,
Riječ raste u nježnost, a ta nježnost u osjećanje
Potom izaziva pokrete i reakcije
Čitav niz spontanih događaja
Ona je sposobna da se umnoži
Sposobna je da pokrene vulkan, erupciju
Može da se pretvori u ideju iz koje će nastati novi svijet
Može postati ideologija, vjerovanje, kult,
Ona može zavladati, može donijeti mir
Ljubav, radost i blagostanje u duši
Ali prije ili kasnije, ma koliko se ponavljala
Ona će nastaviti da se mijenja,
Jer riječ je preobražaj u svojoj suštini
Potom iščezava, metamorfoza završava krug
Ali na istom mjestu ona iznova počinje
