Kad je nama barut mirisao na pečene tikve
u Njujorku su djeca ostavljala nedovršene hamburgere
I ja sam se uvijek pitao zbog čega ljudi nisu srećni tamo
A onda je Šoma rekao, „buraz, njima je sreća doJadila“
I još je rekao, „kod njih se nije dogodio rat“
A ja sam se onda pitao, zar smo mi srećni što nam se dogodio taj rat
Tek mnogo godina kasnije, shvatio sam
U nesreći i u stradanju čovjek opet postaje čovjek
Strah mu zavinta šamar od kojeg dugo ostaje budan
Bol ga natjera da osjeti život do najmanjeg damara
A bijeda i glad da se upristoji i poštuje mrvicu hljeba
Težak život probudi junaka, probudi heroja
Kad nemaš ništa, tek onda vidiš koliko je izobilja u svijetu
Kad te muka satjera u ćošak, tek onda vidiš koliko sve ima smisla
I sad znam zašto djeca danas nisu srećna, tamo u Njujorku, ili bilo gdje
