Predrag Kisa Kisić: Gađenja

Gade ti se komšijska vrata
Ne sviđa ti se njihov otirač
Misliš da se iza njihovih zidova
kriju praznina i dosada
dok zapravo otkrivaš prljavštinu
I shvataš da svi žive u kavezima
Izlaziš na ulicu, pametan i lijep
Da prošetaš novu garderobu
Ali ulice su prljave, svuda je zarazno
Pazi da se negdje ne očešeš
Drugi imaju više od tebe, malo im zavidiš
Iza ugla vidiš prosjaka, je l’ da
Korak niz ulicu i tamo je glad
Klinci uče da pjevaju za sitninu
Prolaziš, to nije tvoja briga, stari
Ali zašto zazireš, zašto ti se siromasi gade
Ulaziš u restoran, dobar dan gospodine, kažu
Prija ti to, zar ne
Smještaš svoje lijeno dupe u fotelju
Poručuješ neke fino dekorisane gluposti
Za koje će ti uzeti pare kojima si mogao
Tri puta da nekog nahraniš pošteno
Nema veze, tebi se gade konobari
S druge strane gledaju te tuđe oči
Malo pomješane sujete i gordosti u vazduhu
A znamo svi da su to međusobna gađenja
U saobraćaju, na poslu, u tržnim centrima
Na ulici, kod „prijatelja“, svuda gađenja
Gađenja su zajebana stvar, stari
Imaju dva lica i razlika između njih je ogromna
Postoje gađenja kad ne osjećaš stid
To je onda kad si đubre bez poštovanja
Bez osjećaja obzirnosti prema drugima
Tebi je u redu što ti imaš i previše
dok drugi nemaju baš ništa, jer nisi ti kriv
Istina, svakako da ti nisi kriv, ali reci mi
Šta se dogodilo sa tvojim saosjećanjima
Postoje gađenja koja nastaju kao niz
Kad ti se probudi svijest i progledaš razumom
Gađenja su tad bolna i nepodnošljiva
Gađenje nastaje u srcu kad shvatiš koliko si loš,
koliko griješiš i koliko si povrijedio druge
Gađenja nastaju kad vidiš koliko je zla među ljudima
Gađenja nastaju kad shvatiš koliko puta si izdao sebe
Gađenja nastaju kad shvatiš kako funkcioniše svijet
Gađenja nastaju kad upoznaš sebe i druge, stvarne