Zvona na nebu zvone
Bijes i tišina gutaju sve
Noć nas guta
Njena smo hrana
Za gomilu bijednika
Između ludila i oproštenja
Mali i ništavni, razapeti
Noć nas guta
Prošlost mrvi strah
Ćutimo, prošli smo i gore
Kažu, jutro će promijeniti sve
al’ danas ne može izbrisati juče
Ni sutra ne može biti danas
Ne može jer noć nas guta
Gutaju nas bijes i tišina
Niko ne čuje tvoju pjesmu
Niko ne razumije tvoje ludilo
Razapet si unutar sebe
Stojiš sam sa sobom
Pod nebom
Pod zemljom
Svejedno, isto je sve
Zvona na nebu zvone
Bijes i tišina gutaju sve
Gutaju nas ulice bijesnog grada
Bijesnog svijeta
Bijesnih apetita
Gutaju nas uski sokaci
Gutaju nas kanali uske percepcije
Gutaju nas bjesovi i tišine našeg predgrađa
Gutaju nas istine naše prošlosti
Guta nas strah naših uspomena
Daj mi serum volje, vjere i nade
Daj mi inekciju boljeg sutra
Dovoljna je mala doza
Samo da preživim noć
Sutra ću ti pričati kako je bilo
Samo da preživimo strijeljanje
Samo da preživimo oštre zube i kidanje
Zvona na nebu zvone
Bijes i tišina gutaju sve
Violina mog Rajčeta
Još uvijek preklinje i moli
Ciganske duše stradaju prve
Ulice se lome
Ulice nestaju
Sokaci su sve uži
Sve okrutniji
Sve mračniji
Sve hladniji
Sve bezdušniji
Guta ih noć
Guta ih bijes
Guta ih tišina
Takvi su i ljudi
Poput ulica i sokaka
Poput predgrađa i mahale
Takav je i grad
Takav je i svijet
Sve više sužen
Sve više zatvoren u sebe
S maskom na licu
Ne vjeruje čovjeku
Čovjek ne vjeruje sebi
Niko ne vjeruje nikome
Zvona na nebu zvone
Bijes i tišina gutaju sve
Dođi mi u zagrljaj
Dođi mi u snove
Dođi mi u predgrađe
Dođi mi u ulicu i sokak
Popni se na moju ogradu
Imitiraj neku pticu
Samo nemoj vrana da budeš
Dođi mi na večeru
Dođi mi pod tepih
Dođi, sklupčaj se u moj ćošak
Sjedni na moje rame
Sjedni u moje krilo
Pričaj mi šta je sutra bilo
Pričaj mi šta će juče biti
Pričaj mi gdje je nestalo danas
Zvona na nebu zvone
Bijes i tišina gutaju sve
Čuješ li gladne pse?
Čuješ li kako predgrađe cvili?
Čuješ li kako grad doziva Boga?
Čuješ li molitve uma?
Čuješ li kako razum vrišti od muke,
jer gutaju ga bezumlje, bijes i tišina.
Gutaju ga zatvorena usta
Gutaju ga jezici naučeni i sviknuti
samo da ližu svoje rane
Zvona na nebu zvone
Gutaju nas bijes i tišina
Pucaću ti u glavu
Metak u glavi lijepo stoji,
mada ga ljudi ne nose baš često
Zvona na nebu zvone
Izvini, Rajče, što nisam pogin’o s tobom
Trgaju me zvijeri, krvnici i novi ratovi
Trgaju me nepravde, gladne hijene,
gladni šakali, gladne ulice i gladni đavo
Trga me sve, trga i guta
Gutaju me bijes i tišina
A zvona na nebu zvone
Čuješ li?
Zvona na nebu zvone!
