Da li se sećate onih Crkveno-narodnih sabora…
Evo par reči… Kao nastavak državnih sabora u Nemanjićkoj Srbiji, u južnoj Ugarskoj krajem 17-stog veka među tamošnjim srpskim življem javljaju se crkveno-narodni sabori.
Ovi sabori predstavljali su najviše crkveno i političko predstavništvo Srba u Ugarskoj, na kojima su birani crkveni poglavari, ali i rešavana mnoga druga pitanja od značaja za srpski narod. U vremenu od 1708-1912 beše čak 47 sabora, koji su većinom održavani u Sremskim Karlovcima, duhovnoj prestonici Srba Prečana. Politički najznačajniji beše sabor od 1848 godine. Održan je u svetlu revolucionarnih zbivanja u Evropi, uspeo je da proglasi teritoriju Srpske Vojvodine, poglavara SPC uzdigla na rang patrijarha i izabrala srpskog vojvodu. Politički napeti odnosi eskalirali su odmah posle održavanja sabora, kada je došlo i do vojnih čarki.
Iako su dugo igrali značajnu ulogu i bili jedina priznata forma okupljanja srpskih narodnih predstavnika, vremenom značaj sabora počinje da opada, i to zbog nesređenog stanja među crkvenim velikodostojnicima, kao i borba između jerarhije i svetovnih aktera.
Poslednji srpsko crkveni-narodni sabor održan je 1912 godine…
