S jeseni, pokraj starog luga
Stajali smo nepomicni.
Tada… Bas tada si rekao
Da je tvoja ruka isuvise mala
Da me zastiti od kise.
I kao da te gledam sada
Sa tamnozelenom vindjakom
Otisao si zabranjenim stazama vremeplova
Dugim hiljadama svjetlosnih godina.
A ko je rekao da se zelim skriti kisi
Da zelim… Uzela bih kisobran
Ili skrojila kabanicu
Pa makar bila od posutog sumskog lisca.
A ne… Kisa je bila savrsen alibi
Za cinjenje tvoje.
Bez ijednog svjedoka… Sem mene…
A znas… Nekako ja volim kisu
Nebitno sjedim li sama na stijeni
Poput male gusjenice… one kisne
Ili stojim nepomicno ispred zida placa.
Kisa mi je danonocna saputnica
Sapuce mi na uho d-mol violine
Sliva se slana po slatkoj kapi.
I ujedinjene sa suzom iz oka igraju tango. Valjda je to tako…
U fizici raznoimeni se privlace…
A u zivotu… Prijatelju i ne bas …
Ne rekoh ti razliku izmedju tebe i kise
Ona nije nikad rekla da ce se vratiti
A suze mi brise kad jesen magle sviju
Katkad i u maju dok djurdjevak mirise
Cas je ima, cas nema vise.
Al navikla sam, a navika je cudna stvar…
A ti si izustio cekaj me.
E u tome je razlika izmedju tebe I nje
Da sam njenu kap cekala
kao tvoje dolazece korake
Bila bih poput pustinje.
Ovako i sa kisom i bez kise
Ne brojim stope onog
Koga nema, ciji trag ne postoji vise
Ples na kiši
