Trubadurska trupa Planet Poezija nastavila je upražnjavati poetske večeri prepune sjena sunca nam žarkog odbjeglih sa obasjanog mjeseca na kojem bestežinsko stanje prekovremenih flaširanih doza od onih istih zaduženih za planiranje gradnje u gradu plaho ne utiču na toplinu sarajevske alternativne kulturne scene koja je, eto baš njima a i drugima u inat, u ponedjeljak, 27. 4. 2015. godine sa neznatnim docnjenjem i na dobro znanom mjestu u AKCUS „Seljo – Sloga“ upriličila autorsko predstavljanje Mirsada Mikija Bećirbašića u razigranom preformansu uštimanom glasom uživo i pod nazivom „Ljuljačka moga mačka“.
Sarajevski književnik Mirsad Bećirbašić rođen je 1952. godine, a nešto kasnije, kao vrlo mlad, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za Filozofiju i sociologiju. Do sada je objavio petnaest poetskih i proznih djela, uz još dvije knjige njegovih prevoda francuskih autora. Dobitnik je nagrada Trebinjskih večeri poezije 1973., kao i Fund for Free Expression Award, U.S.A. 1993. godine.
Poetska večer tame razbiserila se pred publikom odsjajima iz pjesme „Kad noć skine rukavice“, dok se potom u nastavku programa Mirsad osobno zahvalio publici za izvanrednu odluku i odustajanje od odlaska na safari u Afriku i opasnog lova svitaca ili dugotrajne šetnje Jelisejskim poljima podno Ajfelovog tornja. Kratko iznoseći nekoliko opservacija o dječijoj književnosti ustvrdio je nadahnuto da je to „realni nadrealizam, jer su sve bajke nastale na osnovu tematike preuzete iz srži života i raspravljaju o tankoćutnim filozofskim istinama i ljudskih stanja“.
Vlastitu teoretsku premisu Mirsad je potkrijepio odabirom prvog bloka pjesama pod naslovima „Dva zeca sišla sa mjeseca“, „Majmunova pjesma“ i „Biserna pjesma“ koje su izazvale oduševljenje publike. Konstatujući da je u današnjim rijetkim bh. književnim časopisima i periodikama uobičajena poetika prožeta „novinarskom lirikom“, pa je za protutezu ovome, poput povratka iskonskoj poetici i životnim ljepotama, Mirsad donio drugi blok pjesama posvećenih najmlađim „Morska zvijezda“, „Rokenrol kornjača“, „Branilac bez mane“, „Ljuljačka moga mačka“ i „Ljubav“.
Autorsku večer upotpunili su Mirsadovi prijatelji, djevojke i mladići, članovi književnog kluba kojeg Bećirbašić vodi, ali ne jedino prisustvom ljepote i moralnom podrškom, već izravnim govorenjem vlastite poezije. Tako je Emina Džaferović govorila pjesmu „Žena“, a Riad Memić pjesmu bez naslova, dok je Aldijana Uzunović govorila svoju „Alegoriju pećine“, a nešto kasnije je prezentirala prisutnoj publici dvije pjesme njihovih neimenovanih prijatelja-pjesnika „Kofer života“ i „I čudima treba vremena“. Dugogodišnji prijatelj i vječiti dječak sarajevske poetske scene Šefik Fiko Daupović govorio je pjesmu „Zalutale ruže“.
Završnicu svoje večeri Mirsad posvećuje ponešto i iz opusa poezije za odrasle, iz rukopisa „Jedanaesti septembar“ kojeg uskoro objavljuje IK „Dobra knjiga“, govoreći pjesmu „Sinovljeva pjesma“. Sveprisutne superbake, nane, majke, tetke, amidžinice ili strine, ujne ili dajdžinice, kao i dobre tete, a uz pobrojane ponosne titule u obzir su došle i one muške poput superdjed, did, stric ili amidža, ujak ili dajdža, koji su za svoje klinceze i klince, ljubljene mezimice i mezimce, mogli nabaviti rođendansku slikovnicu „Snovi od slova“ i „Ljuljačka moga mačka“.
Bećirbašićev potonji naslov u reizdanju tehnički je doradio i obradio Sejad Durak, naš vrijedno-ustrajni Planetarac. Dokumentarističke fotografije sa ovog kulturnog dešavanja načinio je dvojac Miodrag Mišo Mandić i Goran Vrhunc, dok je večer osmislio, uredio, scenski prilagodio i od početka do kraja moderirao Dino Porović.
Tekst: Dino Pororović
