U utorak 24. svibnja 2016. održana je još jedna spontana i posebno intimna večer poezije i glazbe. Sam naziv programa uputio nas je u purpurne nježne, lila tonove tih trubadurskih cvjetova koji opojnim mirisom opiju čovjeka. A kada vam se još na tu ljepotu nasloni čitava Ulica jorgovana pa program započne uz tihe zvuke saksofona (Hajro Pašalić), istoimene pjesme, a nastavi uz veličanstvenu boju glasa dragog nam i velikog glazbenika Darka Domijana, onda sklopite oči i uživate u svoj toj raskoši kojom je blistala mala dvorana Kulturnoga centra Dubrava.
Na uglu naših misli zastala je stvarnost i prostorom se razlila neka iluzija u kojoj smo hvatali za kosu stih i ćutali ljepotu njegovih poimanja. Tu su bili i naši glumci i književnici, pjesnici Antun Tudić- Tuna te veličanstveni Enes Kišević koji je Domijanu otkrio jedan podatak, kako se zapravo Miroslav Krleža povezao s pjesmom Ulica jorgovana i koliko ju je volio.
Redali su se pjesnici svojim stihovanjem, razotkrivenom dušom u kojoj spava svibanj i sve njegove proljetne i kišne ljepote. Naša Mirjana Sačer Bobanac svojim dolaskom je potakla Antuna, Tunu da se osvrne na „Štagalj“ mjesto okupljanja umjetnika svake vrste i da nam u par riječi kaže koliko je ljepote u tom stvaralaštvu u toj prirodi s kojom se stope i pjesnici i glazbenici i glumci.
Šetnjom kroz glazbu skrivale su se suze uz Darkove naslove „Ruže u snijegu“ , „Sedam suza“ , „Jelena je bila lijepa“. Na sceni je bila i žena s kojom on dijeli svoje dane, koja je na pitanje: „Što je za tebe Nancy ljubav?“, odgovorila „Za mene je ljubav Darko Domijan“. Tako nježno i tako toplo uz evergreene hranili smo večer, a kajkavsku poeziju ostavili za sam kraj. Tu smo željeli pokazati prisutnima da naš glazbenik te večeri ima u svojim pjesmama i zagorskog štiha, a ujedno i iznenaditi Darka te prikazati kako se uz njegovu pjesmu „Strina Bara“ može plesati umjetnički ples step, što je i učinila mlada plesna umjetnica Paula Puđak te oduševila sve prisutne. Na što nas je naš dragi glazbeni gost Darko Domijan počastio čitanjem uglazbljene pjesme na čakavskom od Željka Pavičića „Mati“
Ovo je bio posljednji, rekla bih u ovoj školskoj godini, književni utorak u Narodnom sveučilištu Dubrava, za koji su prštale pozitivne kritike te predlagani raznoliki programi za jesen. Do tada grlit ćemo se i gostovati na susretima glazbe i poezije.
Veliko hvala svima!
