Sjećam se davnog stiha J. J. Zmaja: „Znanje je svetlost znanje je moć učite deco i dan i noć“.
I zaista vreme nam je pokazalo da bez učenja ne možemo i da se stalno moramo mijenjati. Ovo novo doba pokazalo nam je da i najškolovaniji ljudi mogu biti nepismeni ako ne nauče rad na kompjuteru, ne koriste online mogućnosti. Uskoro bez toga nitko neće moći. Na žalost.
A čitanje je osnova učenja.
U društvenim mrežama se često pojavljuju testovi čitalaca puni superlativa i oduševljenja nekim domaćim ili stranim autorom. I to je govori da ljudi čitaju, da su ukusi različiti i da ima jako puno dobrih pisaca…
Prema fotografijama i na promocije knjiga različitih autora dolazi puno ljudi. Vjerojatno tako autori prodaju i nešto knjiga.
Problem knjižara, koliko sam shvatio kroz razgovore s knjižarima, je preveliki priliv novih knjiga, što ne čudi, s obzirom da se knjige, kako se opet priča, štampaju kao novčanice…
A kasnije kad knjiga dobije mjesto u knjižari ili se proda ili bude potisnuta u zapećak.
Nema ništa gore za knjigu kad završi na donjoj polici. To je tako i s robom široke potrošnje u samoposlugama. Zna se strategija trgovaca, roba koju žele prodati stavlja se u visinu očiju. Zato se proizvođači trude na razne načine da trgovce uvjere, da njihovu robu postave na pravo mjesto. Pošto je i knjiga postala tržišna roba, znači da se i s njom postupa kao s onim proizvodima u samoposlugama.
A ako pitate u nekoj knjižari za knjigu karikatura ili poezije ili će okrenuti očima ili se ispričati i reći da to nitko ne traži i da ih nemaju… Ugledajući se na novine i knjižare su reducirane slobodnu misao…
A čitaoci su postali potrošači samo onoga što im se nudi. Sad je u modi ono se stvarno dogodilo. Biografije, biografski romani, romani po stvarnim događajima, svejedno da li su iz prošlosti ili sadašnjosti. Ono što u ovom suludom vremenu najbolje ide su kriminalistički i ratni romani, kao da je ljudima premalo kriminala i ratova… Ljudi sve manje čitaju kažu tiraže prodanih knjiga, ali ako neku knjigu pročita više ljudi, znači da se knjige ipak čitaju. Nekada su ljudi čitali i više nego danas, a knjige su se prodavale jednako loše, jer su ljudi posuđivali knjige iz knjižnica. Danas se rijetko događa da neki pisac proda više od 1000 knjiga, a ako uz njegovo ima i piše da je prodao desetak hiljada knjiga to je najčešće reklamni potez prodavača, da proda koju knjigu više… Na zapadu postoje komercijalne knjige koje se prodaju u stotinama hiljada primjeraka, ali u više zamalja i iza njih postoji prava mašinerija. Ali ni tamo se knjiga ne prepušta sama sebi, pa se pisce ugovorom veze da svoje knjige promoviraju, da gostuju na televiziji i gdje git treba. Jer knjiga mora doći do čitaoca. Takve knjige su pisane za ukus široke čitalačke publike i od njih žive ne samo pušci.
Male zemlje takve knjige dobivaju kao prevode uz obaveznu etiketu, best seler ili hit nekih velikih novina… Pošto su ljudi povodljivi, kupovat će takve knjige da se pohvale kako su in.
Pa ipak i pored svega što sam, možda i negativnog napisao, knjiga je vrlo važna, a sama navika čitanja bitna, jer čitanje razvija razmišljanje i širi vokabular i znanje. Tako ćete u komunikaciji s nekom osobom odmah primijetiti je li načitana ili ne. Dakle čitajte, jer ako pisac potroši mjesece ili godine pišući, možete i vi nekoliko dana ili tjedana. Pa još ako vas knjiga zadovolji preporučite je dalje, jer usmena predaja je najbolja reklama.
