Bio sam i Bosanac i Hercegovac
i Srbin i Hrvat,
sve u istoj osobi.
Ali da se ne lažemo,
isto tako sam bio i Makedonac,
i Crnogorac i Slovenac,
i kosovski Albanac.
O tome da sam bio Vojvođanin,
Slavonac ili Dalmatinac,
ne treba trošiti riječi.
Po svojim osjećajima bio sam i Ličanin,
i Šumadinac i Zagorac,
i Istrijan i Lala,
a ponajviše Sremac.
Bio sam i Beograđanin
i Zagrepčanin
i Novosađanin
i Splićanin…
a ponajviše Mitrovčanin.
A onda su me natjerali da se odredim…
Morao sam se odreći svega toga
da bih ostao čovjek.
Dugo sam razmišljao
i na kraju odlučio,
postat ću Austrijanac.
Tako je najpoštenije.
I to je bila neka moja pradomovina.
U njoj su,
barem toliko znam,
rođeni moji preci.
Moja zemlja je nestala,
ali ja sam našao novu.
Iako to nije neka utjeha,
barem se ne moram odlučivati
između onoga
što teče mojim venama.
