Ne mogu reći da je Ivo Andrić moj najomiljeniji pisac, jer meni su važnija djela nego autori, ali da sam ga kao gimnazijalac rado čitao i upijao prva iskustva koja nisam morao sam proživiti, to je nepobitno.
Dakle od Andrića sam učio dio povijesti Bosne i Hercegovina, međuljudske, religijske, nacionalne odnose, shvaćao određene tokove koje povijest nije bila u stanju tako precizno objasniti.
Oko Andrića se i danas lome koplja, kao što se lome i oko Krleže, Selimovića, Kiša i mnogih drugih velikih pisaca.
Za ljude koji čitaju svaka dobra knjiga je neprocjenjivo blago i nikad uzalug potrošeno vrijeme. Nažalost mnogi trače vrijeme buljeći u isprazne televizijske emisije ili surfajući po internetu puneći glavu neprovjerenim, često senzacionalističkim sadržajima…
