UZ TEBE
mogu glasno ćutati
i moliti posle kiše
sa rukama prepunim cveća
vraćati se ponovo i rasti u svanuća
zagrliti malo sunce u daljini
i voleti, voleti, voleti
SUZNO TE GLEDAM, NEBO MOJE
duša je samo iskrica mira
ona najdublja strana tebe
u spokoju rađanja ljubavi i bola
razapeta između nemira i tišine
IZ DALEKA MI DOLAZIŠ U SAN
i ostaješ da hodamo sami
nemoćni da prihvatimo buđenje
i strah je tu i mami nas da odustanemo
i nekako na kratko prihvatamo rastanak,
tužni odlazimo u novu stvarnost
bolnog maštanja za drugačijim svetom,
nesvakidašnjom lepotom
u zaklonu čudesne moći
tajimo nešto i ćutimo
našavši čitav svet u sebi
DUBLJI ZRACI
Tajnu
sreće
grle
dušom
LEPOTI NA DAR
u naručju trenutka
niče iz srži
i izviruje
kao molitva
kao ljubav
pun svet Tebe
tajanstveni stručak u nebo ukorenjen
