spot_img

Oran i Anja, 11. deo: Pod staklenim zvonom

Anja: Dobro veče

Oran: Svako veče.

 Anja: Kako ste?

Oran: Da Vas ne razočaram, odlicno!!!

Anja: Ali kako ste zaista?

  Oran: Zar je to bitno upošte? Neću o tome. Kako ste Vi?

Anja: Smrznuto, ali nije loše :)

Oran: Pa zašto dozvoljavate sebi da se smrzavate? :)

Anja: Zdravo :)

Oran: Svako veče zdravo…i toplo.

Anja: Znate, meni je stalno hladno…nikad da se ugrejem kako bih htela.

Oran: :) Pa koliko Vi to imate godina…ako to ima veze sa godinama? :)

Anja: Ma nema veze…povezujem sa vremenom kada sam se rodila…vervatno je bilo hladno.

Oran: :) Još recite da ste se rodili u februaru…

Anja: Nisam, ne. Vi ste u februaru?

Oran: Pa recimo…a koji je to zimski mesec u pitanju?

Anja: Vi ste…riba? Hej, hej…

Oran: Ne, nisam riba…Vi ste valjda. :)

Anja: Riba u horoskopu?

Oran: Pa bilo gde. :) Moze i horoskop…

Anja: Hm…izbagavate opet, ali…naivkla sam na Vas takvog, čudno bi mi bilo da odgovorite :) Nego, kako ste Vi danas? Hocemo li da pričamo večeras?

Oran: Valjalo bi. Izvinjavam se…

Anja: Opet pomislih da nešto ne valja….opet.

Oran: Ali, dešavala su se određena dešavanja koja su uticala da nisam mogao redovno odgovarati.

Anja: ok ok

Oran: Ne, ne…Eto, baš sam pre par sati razmišljao o Vama…

Anja: Bacila sam se na gledanje crtaća i razbijanje kviza :)

Oran: I to usred bela dana!

Anja: Vi o meni?

Oran: Da.

Anja: Pa da ste to rekli još davno, kad smo počeli sa dopisivanjem, pa poverovala bih, ali sada…hm…

Oran: I onda nešto razmišljam ovako…Čoveče, pa ona i pored svih onih, po tebi, poklapanja još je i učiteljica. Ma ozbiljno.

Anja: Ako je tako, prija, ali…

Oran: Slobodno može da Vam prija jer je istina.

Anja: Hvala.

Oran: I bilo je baš lepo razmišljati o Vama, eto. A sada molim tu Vašu sliku :)

Anja: :)  Baš ste šašavi, Vi.

Oran: Ja…pa ko ovde stalno piše da je šašav? :) Kuku, kuku…Znači istina je…S kim si – onakav si! Otuda toliko podudaranje.

Anja: Znate ono kad smo bili mali pa…neko: šta me gledas? – lepota nije prelazna.

Oran: Znate li definiciju podudarnosti? :) Nije, jeste…Ko bi ga znao? Znate li je?

Anja: Ne znam, ali…čekajte…šta Vam znači ono sa kojom si…?

Oran: :) S kim si…a ne s kojom si.

Anja: :) Ali ne raziumem ni to sa kim si, a ne ovo drugo :)

Oran: Pa vidite da smo zajedno sada, je li?

Anja: Jesmo, ali to je sve što provedemo u toku dana.

Oran: Ostadoh bez reči.

Anja: ?

Oran: Pa nemam šta da kažem niti da dodam na tu konstataciju. Tačna je.Možda jedino…da je više toga moj zivot ne bi izgledao ovako, kako izgleda sada…a ni Vaš.

Anja: Može biti da ste u pravu…verujem da jeste…hej, lepo ste raspoloženi, drago mi je zbog toga.

Oran: Pa ja sam uvek lepo raspoložen. :) Samo neko može da mi to raspolozenje podigne…ili pokvari…na to još uvek nisam imun, ali radim na tome.

Anja: Pa skoro uvek ste…jeste

Oran: A Vi? Da li ste često nervozni?

Anja: Zavisi od monogo faktora,…. ali nisam, a kad jesam postoji neki razlog zašto je to tako…može nešto u trenutku da me iznervira….ali isto tako malo mi je potrebno da me učini srećnom.

Oran: A šta pomislite prvo kada ustanete? Odnosno, kada se probudite.

Anja: Prvo: spavala bih jos 5 minuta samo :)

Oran: Dobro, to se podrazumeva…:) A šta je drugo?

Anja: Joj, pa ne mislim ništa….mislim o tome kako mi se ne ustaje iz kreveta….treba mi par minuta da se opasuljim :) Vi? Znate šta mi se još dešava?

Oran: Ne.

Anja: Npr. kad me neko probudi (tel, zvoni, javljam se i razgovaram, i prijatna sam tokom razgovora uvek), posle toga nastavim da spavam, a kad se probudim nikako se ne sećam o čemu smo pričali…

Oran: :) Dobra fora.

Anja: Ozbiljno Vam kažem. Ali ozbiljna sam…stvarno se ne sećam ničega.

Oran: Pa verujem…imam i ja rupe u pamćenju…doduše, izazvane nečim drugim…:)

Anja: A Vaše rupe su zbog godine proizodnje, a ove moje pojma nemam :)

Oran: :)

Anja: Da ne pogledam posle ko me je zvao, ne bih se ni toga sećala, ozbiljno.

Oran: Vaše su nastale usled kolebanja vasionske prašine. A idete li Vi uopšte na predavanja? :)

Anja: Stvarno hoćete da znate?

Oran: Samo ako Vama to nije neprijatno…Ja da…Zanima me sve u vezi Vas…pa čak i koji broj cipelica nosite.

Anja: 37 :)

Oran: Lepo :)

Oran: I, bi li šta od ispita?

Anja: Pa tek je počeo rok…Položila sam jedan danas.

Oran: Opa! Sjajno! Čestitam!

Anja: Hvala :)

Oran: Bravo! E, baš mi je drago.

Anja: Nešto me bolucka stomačić, a nalivam se vodom.

Oran: Ah, to…ma samo Vi uživajte…nisam znao da ste u razgovoru sa Vašim dragim :) (orlovi ga doručkovali :)

Anja: Rekoh Vam sta je bilo, a Vi samo nalazite razlog da pričate o njemu.

Oran: Stomačić?

Anja: (i Vašu orlovi ručkali ) ::)))

Oran: Nalivate se vodom? Hm. Nego, zašto se Vi nalivate vodom dok Vas stomačić bolucka?

Anja: Žedna sam…a ne znam šta mu je…a znate ono da se klin klinom, pa vodim se time :)

Oran: Aha.  Hmmmmmmmmmmm. Pa opipaste li ga?

Anja: Ne pipam ga, a ne znam ni kako bi to pomoglo…

Oran: Pa nemam pojma…kad boli sotmače obično se prvo opipava…ne znam ni sam.

Anja: Ne kod mene, znam samo gde su želudac i bubrezi…a to nije sada…šta je…ne znam. Možda sam se pretovarila :)

Oran: Auuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu.

Anja: :) Umem ja to u ove sate…

Oran: Ma ovo ne samo da neću da čujem već ne želim ni da čitam! Ijao! Pa to je strašno.

Anja: Ovako, kad sam došla kući, prvo sam se presvukla i otišla do kuninje. Gledam šta ću da pojedem…gledam…njuškam…pošto je supica bila simpatična, odlučila sam se za nju i bilo je pilava sa mesom (njam). Zatim sam sela na trosed pred tv-om, stavila sve na poslužavnik i počela kao blesava…

Oran: Aha. Šta reći…Hm. Nije strašno kasno, ali već posle šest ne bih očekivao od Vas da ručkate :)

Anja: Znate li da mi je najslađe noću da jedem….

Oran: Bolje što ste u blizini Vašeg dragog…ja bih se žrtvovao i kad god bi Vi uhvatili nešto posle šest da pojedete, ja bih stavio u usta.

Pa i meni je!!! Ali ja se žestoko trudim. Mogu čitavu noć da gledam filmove i jedem…lii da slušam muziku i jedem…ili da čitam knjigu i jedem…itd. :)

Ili da razmišljam o Vama…e, tada ne jedem. :)

Anja: Ma jedite slobodno čoveče.

Oran: E, baš neću!

Anja: Meni se ionako više dopadaju buckasti čoveci :)

Oran: Hm :)

Anja: Njam, njam :)

Oran:  A Vaš muški čovek? Da li je buckast?

Anja: Ja bih to još ugojila :) Još malo samo :)

Oran: Onako da bude kao jastučić :)

Oran: Gle ti nje! :)

Anja: :)

Oran: Kako ona zna sve što ne treba :)

Anja: I što treba i što ne treba….punim samo glavicu moju lepu glupostima :)

Oran: Pa kad ću da vidim ja tu lepu glavicu?

Anja: Rekli ste da nećete, zato se sad pokrijte uhama…

Oran: Nije tačno da sam rekao da neću….Necu uživo, a sliku hoću, želim, molim…i sve što treba, samo da je dobijem.

Anja: Eto, vidi ga sad….čas neće, pa hoće, pa ovako neće, a onako hoće…

Oran:  :) Pa valjda mogu i ja malo da birkam…dosta je to bilo rezervisano samo za ženski svet.:) Vidim da ste u nekoj vezi…a i ja moram i polako…

Anja: Idete?

Oran: Samo bih postavio još jedno pitanje…

Anja: Idete :( Idete :( Ostavljate me… Izvolite.

Oran: Pa naravno da idem…neću valjda ovde da blejim na zvezde kad zvezde nema…

Anja: Ali ja sam tu…

Oran: Niste tu…Tu ste, ali za nekoga drugoga.

Anja: Hoću sa Vama samo…eto.

Oran: A ja ne želim biti drugi kad postanem prvi…onda mogu biti samo nijedan. :)

Anja: Tu sam za Vas, ali vam to očigledno nije dovoljno.

Oran: Aha. Pa naravno da nije dovoljno kad se javljate na svakih pet minuta.

Anja: Ima i ovde dešavanja kao i kod Vas, pa ne mogu odmah…izvinite ako je tako.

Oran: Aha. Dobro. U redu je.

Anja: Dolazim ovde radi Vas…samo sekund…

Oran: Čekam, kao Dejvid Bekam…:)

Anja: Evo me, samo za Vas. Otišla na kviz i to je to, smaraju svi.

Oran: Pa hvala, niste morali…imam Vas ovde. Samo mi nije bilo jasno o čemu se radi. Igrasmo li mi taj kviz beše?

Anja: Čini mi se.

Oran: I beše ja bio mnogo bolji, je li? :)

Anja: Ali ste se uplašili pred mojim znanjem pa ste pobegli glavom bez obzira :)

Oran: Znanje – imanje! A šta rekoste, jeste li bogati?

Anja: Nisam, rekla sam Vam…tražite sponzora za knjigu?

Oran: Pa ne tražim…ali ako se sam ponudi, možda bih i razmislio…više bih voleo da mi neko plati za knjigu nego da ja nekom platim, pa makar to bio i tuđ novac…nekako mi ponižavajuće. A zasta živite sa sestrom i njenim suprugom?

Anja: :) Naravno. A jeste li Vi bogati?

Oran: Ko zna kakve Vi sve vratolomije izvodite naspram mene.

Anja: Kakve sad vratolomije?

Oran: Ma nisam…ja sam Vam neka davno izgubljena srednja klasa. No, to je za sada…ima dana…:) Pa vratolomije…te psihologija, te stanuje sa sestrom, te…ko zna šta još…

Anja: :) Maska od nepoznatih ljudi…Šta bi Vi? Sve na dlanu? Ne može to tako…po zasluzi svakom…:)

Oran: Pa pošteno…to ste lepo rekli.

Anja: :) Hvala, hvala.

Oran: Molim, molim…pametnica ste Vi…ja za Vas uopste ne brinem, baš.

Anja: Trudim se da budem iskrena, ali ovde mi je malo suludo da se otvaram…znate već kako je…

Oran: Ali što me podsecate na jednu osobu, nemate pojma koliko…samo u mnogo mlađoj varijanti. Znam, sve znam.

Anja: Brinite se…u realnom svetu sam naivčina neviđena….i plačljivica :)

Oran: A ja kao bio krenuo da Vam delim savete…kakav sam ja naivčina!

Anja: Na koga vas podsecam?

Oran: Ne brinem se…bićete Vi super, kao sto i jeste super.  Pa nebitno…jednu divnu osobu. Pominjao sam je već.

Anja: Hvala što tako mislite, hvala Vam. N beše? :)

Oran: A znate šta mi nije jasno?

Anja: Šta Vam nije jasno?

Oran: Pa iz Vaše priče, kao i pisanja čovek može steći utisak da ste vrlo pažljivo i fino odgajano biće…a takva bića su obično malo razmažena i…hirovita…takođe nekada imaju i problema sa autoritetom…a posmatram Vas…kako fino zborite, zahvaljujete se, poštujete autoritet…S te strane mi ništa nije jasno.

Anja: Pa šta Vam nije jasno? Takva sam kakva sam. Ne znam kako bih Vam objasnila, pokušaću.

Oran: Pa pokušajte.

Anja: Pažljivo sam odgajana…roditelji su se uvek trudili da za nas bude…. uvek su gledali da me čuvaju pod staklenim zvonom, ali bukvalno tako.

Oran: To se izuzetno jasno vidi.

Anja: Samo da me neko ne povredi, da se nešto ne desi.

Oran: To sam odmah primetio.

Anja: Slušala sam ih sve do nekog puberteta, a onda sam počela malo svojom glavom, koju sam nekoliko puta lupila, ali valjda se tako i uči…sve je meni jasno kad oni pričaju, ali dok se ne oseti na svojoj koži, nije to tako jasno…

Oran: Jasno. A ko je odlučio o fakultetu?

Anja: Imam još dosta toga…ali…e, pa…

Oran: Da?

Anja: Ja sam odlučila iako su oni planirali nešto sasvim drugo…i tu je bio problem…mali, pobedila sam…:) jedva… ali znate u kom su sada fazonu?

Oran: Za sada jeste…ali vremenom ćete videti da ste, što se tiče profesije, možda i izgubili. No, ko zna kakvim ćete se Vi poslom baviti u budućnosti…sve je to u domenu zivota…

Anja: Svakom ko nam dođe ili gde odu…naša ćerka učiteljica :)

Oran: :) Ponose se, je li?

Anja: I te kako…

Oran: Drago mi je zbog toga…to dosta sigrno i Vama olakšava sve. A gde Vam pade na pamet da postanete prosvetni radnik?

Anja: Pa kako kad, mada do skoro bilo je: dete uči ovo, uči ono…kao u osnovnoj da sam…

Oran: Odakle to? Niste tamo jer je to lako, to je sigurno.

Anja: Tako su jako brizni, ali ne razumeju neke stvari…oni su u fazonu: nemoj sama po mraku, nemoj da se svađaš, nemoj da lažeš, nemoj da imaš još dečka…jako se mnogo brinu.

Oran: Da, da…jasno.

Anja:I gledaju da od mene naprave dobru osobu, ali što su uradili kad sam bila mala – to je to. Čini mi se da je tako.

Oran: To je odlika zaista brižnih roditelja koji ponekada zaslepljeni ljubavlju i brigom prema svom detetu ne vide odlike vremena koje je trenutno na snazi.

Anja: Znam, znam, ali evo već sad i ja mislim da ću isto tako sa svojom decom.

Oran: :)

Anja: Ozbiljno.

Oran: Ako, i treba…Vi ćete biti isti takvi, garantujem. I to je sjajno.

Anja: Znate, to ume da guši… nije to tako sjajno.

Oran: I ista takva damica će se opet pojaviti…ili gospodin…ili oboje…ili više njih…:)

Anja: Ne zanima šta je život, bwe, ne smem sama ništa, plašim se svega…čoveče.

Oran: Pa znam…ali bolje i to nego…znate već, da ne trošim reči.

Anja: Nadam se više njih :)

Oran: Eto, divno.

Anja: Znate za onaj kviz: Čiko pogodi?

Oran: A sto se tiče strahova, pričao sam Vam…svako ih ima…svedite ih na meru sa kojom se živi…bolje da se toga plašite, nego nekog zlostavljača ili …da ne trošim reči. Znam za Čik…a čiko…to ne :)

Anja: E, pa kad pričaju o snovima kažu: postoje oni lepi, ružni i bezobrazni :)

Oran: Meni je najsimpatičniji bio onaj…Da li si pametniji od đaka petaka.

Anja: Gledali?

Oran: Ponekada…možda sam par puta samo otpratio po pet minuta…

Anja: Prijavila sam se za petaka, ali nešto pred kraj..:)

Oran: Pa sta da gledam onda? Zvezde! A kad je oblačno nebo?

Anja: Gledajte…gledajte…filmove.

Oran: Eh, uh…Ne mogu više ni to da gledam…Ne drži mi paznju.

Anja: Ni meni u poslednje vreme, nikako baš.

Oran: Ni knjiga mi ne drži paznju…

Anja: Nijedan da odgledam do kraja.

Oran: Skoro ništa. Pa da li je kvalitet…ili šta već…nemam pojma…možda sam i ja pitanju.

Anja: Možda ste Vi u pitanju :)

Oran: A mozda Vi :)

Anja: Znate kad sam upoznala jednog dečka…davno još.

Oran: Da?

Anja: I pita me on: koji ti je omiljeni pevač? Kažem mu, a on će: i meni !!!

Oran: (orlovi i njega doruckovali! :)

Anja: Sledeće pitanje: koji ti je omiljeni klub?

Oran: Aha.

Anja: Kažem mu, na sta će on: i meni !!!

Oran: Mora da ste mu se baš dopali.

Anja: I tako na nekoliko pitanja. Znate kako je glupo bilo?

Oran: Pa kako je teklo dalje?

Anja: Radio je to jer je mislio da će mi se tako dopasti :)

Oran: Pa naravno.

Anja: bjak, bjak

Oran: I?

Anja: Nema i. Nema.

Oran: Au.

Anja: Kad smo se vraćali kući, išli on i još neko društvo…

Oran: Ala ste Vi rigorozni…pa možda bi trebalo da cenite malo tu njegovu želju da Vam se dopadne. Da?

Anja: I on kaže da krenu malo brže ispred, a on će sa mnom pozadi.

Oran: Lepo. (orlovi ga doruckovali :)

Anja: I dečko me, u hodu, zagrli….fuj. Ja se izmakoh…on krene da poljubi.

Oran: Gle.

Anja: Ja se izmakoh opet i požurih do ovih ispred…

Oran: I?

Anja: Posle išao za mnom po nekim kafićima gde sam izlazila…hteo da se tuče čak…i tako…

Oran: Zatreskao se skroz bio izgleda. Tuče? S kim?

Anja: :) Sa nekim što sam mu se dopala na nekoj žurci, jer je mislio da sam sa ovim…budale sve :)

Oran: Auuuuuuu…Kakve Vi pometnje stvarate?!

Anja: A ja sama kao list na grani…Pa šta ću im kad su glupi?

Oran: Hm.

Anja: Čovek nema svoje ja.

Oran: A kako ste sami…Gde je Vaš dragi?

Anja: Ah, tada sam bila sama, tada…To je bilo pre dragog.

Oran: Aha.

Anja: Imala sam ja udvarače i pre njega :)

Oran: A viđate li se Vi sa dragim neki put uveče? Da, jasno.

Anja: Uveče jako retko, zaista…evo danas smo bilo ceo dan zajedno…on ustaje rano, ja idem do škole sutra….

Oran: Aha.

Anja: Baš retko..svi izlasci su nam preko dana, a uveče završavamo u pristojno vreme.

Oran: Uveče jako retko, zaista…Ovo kao ja da sam napisao…ništa se ne razlikuje.

Anja: On je mator čovek, ne izlazi mu se u diskoteke i klubove, a ja kad odem to je sa društvom sa faksa, a i one su matore..tako da retko baš…

Oran: “Baš retko..svi izlasci su nam preko dana, a uveče završavamo u pristojno vreme”…a i ovo…neverovatno.

Anja: Pa šta je sad sa Vama? Čoveče, iste škole smo pohađali…:)

Oran: Pa gledam i ne mogu da se načudim…a čudim se jer jednostavno nisam nikoga sreo ko se tako izražava do sada…eto.

Anja: Hoćes ovako? :) Tako više voliš, je li?

Oran: :) :) :)

Anja: :) Izvinite, morala sam malo.

Oran: :) Ništa zato…volim i tako, ali samo povremeno i to u odgovarajućim prilikama.:)

Anja: Znači, i Vi retko izlazite u diskoteke? :)

Oran: Pa u poslednje vreme jednostavno nemam vremena, a ni obraza…malo me sramota :)

Anja: Samo da provirite i da vidite ko sve ide tamo i šta rade…

Oran: Ma ne smem više…:) Nije zdravo.

Anja: Deca sve, srednja škola, devojčice i dečaci…neverovatno…i još da vidite kako se isti ponašaju i (ne)oblače…

Oran: Znam sve.

Anja: Nekako se ne pronalazim tamo…eto.

Oran: Aha.

Anja: Ni Vi?

Oran: A Vi ste jedinica, je li tako?

Anja: :)

Oran: Ni ja :)

Anja: Šta ste Vi u horoskopu?

Oran: Vi ste jedinica? Mora da jeste. Nemoguće da niste.

Anja: Znate, kad Vam se neko dopadne, postavljate mu to pitanje…slušala…

Oran: Koje pitanje? Horoskop?

Anja: Da.

Oran: Pa ja u to ne verujem ništa, baš.

Anja: Možda nam se slažu znakovi u 4646. kuci :)

Oran: A u horoskopu sam…ako to pratite, znaćete :)

Anja: Ne znam šta ste. Ne znam. Ne znam da odredim šta je ko.

Oran: Znači, Vi ste jedinica.

Anja: :)

Oran: Jeste, jeste…Priznajte.

Anja: Ako ste me pratili, znaćete :)

Oran: Pratio jesam, Vi ste jedinica.

Anja: Znači, Vi ste riba .

Oran: Nisam riba.

Anja: Možda ste vodolija, ili jarac, ili ovan.

Oran: :) Konj!

Anja: (blizanac niste) Ili rak.

Oran: Ihaaaaaaaaaaaa.

Anja: e

Oran: Njihiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

o

Anja: Mislim da ste rak ili strelac. Eto.

Oran: Ma šta je Vama…pročitali ste kad sam rođen valjda? Zaboravili?

Anja: U februaru, valjda.

Oran: Pa valjda da. :)

Anja: Ali ne znam koji je tada znak.

Oran: Pa koji Vam znak prvo padne na pamet? Sa kojim biste me znakom povezali?

Anja: Čoveče, išla sam redom…pa koji nabodem :) Možda rak, ali rak nije u februaru. Možda strelac, ali nije ni on. Možda devica, ali nije ni ona.

Oran: Ih, ih…pa Vi se ništa ne razumete u horoskop. Ja nemam nikakve veze sa tim. Strašno. Skroz ste promašili, skroz. : )

Anja: Recite mi…

Oran: A zasto bih?

Anja: Nabadaću bez da ubodem išta. Gledaćete me kako se mučim i smejaćete se sa druge strane ekrana?

Oran: Zašto se mučite? Uostalom, koji ste Vi znak?

Anja: Pa da pogodim…. :)

Oran: Pa pogodite.

Anja: Vodolija?

Oran: :) Pa pogodili ste. Pa da…i posle kazete da me ne poznajete.

Anja: Ne poznajem ni jednu vodoliju…ne znam kakvi ste vi vodeni… :)

Oran: Nikakvi :)

Anja: Pa sad, ništa baš za bacanje…. :)

Oran: Pa koplje nisam, da…kao ni kugla, a ni disk. Kladivo, frizbi, takođe nisam…Papirnati aviončić, kamenčić…Ni to. Kamenčićem ću te, kamenčićem ćes me :) Recite to brzo.

Anja: Probajte Vi ovo…Keruša je zalajala i prolajala :)

Oran: Ih, to je stara fora. :)

Anja: E, kako Vama prolaze dani u školi? Kakvi su klinci? Znate šta su nama rekli…

Oran: Šta?

Anja: Sa klincima i nećete imati toliiko prpblema, ali roditelji su čudo jedno….

Oran: Hm…uživajte…a kada dođe dan da počnete da radite, ako budemo u kontaktu mogu Vam predočiti kako na najbolji način da  postanete uspešni u svom poslu..ako budete u ovom poslu uopšte.

Anja: Znate šta mi se desava…i na praksi i stalno…

Oran: Nemojte o školi, molim Vas.

Anja: Ne mogu da ih smirim (a kao hoću da svi sede i učestvuju). Evo neću više. Izvinite.

Oran: Dobijam ospice kada se bilo šta u vezi toga pomene van radnog vremena.

Anja: Neću. Evo neću više ni š od škole. Ko je spominjao školu? :) Eto. Škola…šta je to? :)

Oran: Zahvaljujem! Dobro, e sad mi pošaljite tu sliku, bre.

Anja: E, mogu sad da Vam pošaljem jednu pesmicu…moju omiljenu. Hoćete?

Oran: Čija je?

Anja: Moja omiljena. Moja je :) I samo moja.

Oran: Ko je pisac? Opa. Sa izuzetnim zadovoljstvom je očekujem. Baš.

Anja: Sad će.

Oran: Bekam.

Anja: Ne mogu je naći sad, ide druga za Vas.

Oran: Druga?!  Pa koliko ih Vi to imate?!

Anja: Stize li nešto?

Oran: Ovde ne.

Anja: Sad će…. slušala sam večeras pa se setih Vas.

Oran: Slušala šta? Koga?

Anja: Zove se: Gold

Oran: Pevac? Grupa?

Anja: Pesma :)

Oran: Čija?

Anja: Sad ću za Vas naći…oduševićete se, verujem.

Oran: Čija pesma?

Anja: Sekund.

Oran: E, što ste neka…lepo pitam čija je.

Anja: Spandau ballet

Oran: Aha. Slušao sam ih pre sto godina. :) Možda i znam pesmu…mada mi naslov nije poznat.

Anja: Imate li je?

Oran: Ne bih rekao.

Anja: Imaćete je :) Tražite čoveče, slobodno.

Oran: Pa trenutno tražim Ramonse…ali ništa aktivno. :)

Anja: Ste dobili?

Oran: Dobijam još uvek….a izgleda da će da potraje.

Anja: Prva stiže…

Oran: I to baš da potraje. :)

Anja: Nema ne čemu, uvek

Anja: Pesma će vam stići drugim putem, ružan vam je računar pa neće ovako :)

Oran: Dobro, kako ja Vama da verujem sada, recite mi.

Anja: Pa verujte mi…ja Vama verujem. Želim da Vam verujem i verujem.

Oran: Pa verujem i ja Vama, samo što se to kasnije ispostavi kao neistinito. :)

Anja: Kasnije ćemo i Vas da razotkrijemo…:)

Oran: Nema šanse. Sve što sam rekao je gola istina.

Anja: OndaK ću se i ja povučem u oklop…da vidite kako je to…krckate i krckate sa svih strana i ništa…ništa.

Oran: Pa bolje i to nego da mi servirate neistine. Kakvo krckanje?

Anja: Stigla Vam je pošta.

Oran: Aha.

Oran: Skinuću je sutra uveče…

Anja: Nije problem, kad možete poslušajte. Sutra uveče, prekosutra uveče, nakosutra uveče…

Anja: Znate li Vi šta radite?

Oran: Pitanje je vrlo širokog konteksta.

Anja: Znam :)

Oran: U kom smislu?

Anja: Šta radite čoveku? :)

Oran: Ja sebi?

Anja: Evo vam odgovor, razumećete pitanje…

Oran: Bekam.

Anja: Pre nego što sam došla bila sam jako umorna, došli ste raspoloženi, čili, vedri…kao i obično nećete ništa o sebi, ali navikli smo na Vas…činite da se osećam lepo…oraspoložite me i kad sam neraspoložena nešto…eto. Prijate mi, jako, eto.

Oran: A šta ako bih ja samo promenio rod i poslao Vama istu tu poruku? Prijate mi, jako, eto.

Anja: :) Kopirate me…

Oran: Pa Vi ste iskopirali moje misli i napisali, Vidovita, Jeco :)

Anja: Nemate nešto originalnije…

Oran: Imam.

Anja: Viktorija

Oran: Ali to bi bilo najoriginalnije sa moje strane, a najneoriginalnije u globalu…to bi bile dve najčešce upotrebaljavane reči na ovom svetu, verovatno…ako izuzmemo reč mama i reč tata.

Anja: Hrana i škola :) Bata i seka :)

Oran: :)

Anja: Kako se piše: umete malo da zbunite i postidela sam se?

Oran: Naglasiću da je u pitanju klasično zamajavanje.

Anja: :(

Oran: Gubite vreme uz mene….baš.

Anja: e

Oran: o

Anja: Baš umete sve da pokvarite…pustite malo …

Oran: Pa mogu ja da pustim, nije problem…mogu da otkočim kočnice ovde…i to ne bi bio problem…

Anja: Znam, sve dok je OVDE, to nije problem, je li ?

Oran: Pa da.

Anja: Drmate se sa njom a mene na disanci drzite…

Oran: Izgubio sam pamet, skroz. I  ne drmam se…to je jedno fino stvorenje, nemojte tako.

Anja: Drmate se…priznali ste već.

Oran: Nije tačno….rekao sam da sam glavu izgubio…pamet…srce…

Anja: Eto, isto Vam je to sve.

Oran: I ko zna šta još…

Anja: Glava, pamet…sve isto.

Oran: Nije, to se sve dešava bez drmanja. Drmanje je jedno, a zemljotres je drugo.

Anja: Jeste li joj odgovorili?

Oran: U svari, mogao bi to biti Veliki prasak, ali spontano rastući. Pa jesam.

Anja: Šta? Zapravo, šta je ona Vas pitala? Ste se i pre dopisivali? Mlada, starija?

Oran: Pa nešto malo pre…Intenzivnije u poslenje vreme.

Anja: I sa njom?

Oran: Pa nemam pojma…kaze da je mlađa.

Anja: Onda i nju držite na distanci, nemojte samo mene.

Oran: Hoćete da vidite?

Anja: Ne. Nisam zainteresovana za te Vaše ženske.

Oran: Opet Vi.

Anja: Sa kojom ste ko zna koliko fini….

Oran: To je jedna najfinija dama koju sam ja ovde sreo.

Anja: Pa da…a možda poželite i mene da upoznate za jedno 20-30 godina, pa se setimo i pričamo tako…a možda ako Vas ona otkači….ko zna…

Oran: Hm.

Anja: Pričajte, neću Vam smetati.

Oran: Ja ipak predlažem da pogledate naš razgovor u celosti, pa sami zaključite.

Anja: Pozdravite je, eto. Neka, neka. Idem da razgovaram malo sa nekim koji me hoće :)

Oran: Pa značilo bi mi, da ne mislite da se smucam ovde s bilo kakvima.

Anja: Čoveče, niste maloletni ni glupi, znate šta radite.

Oran: Neki drugi nek sačekaju malo. Pa ipak bih želeo da pogledate. Da ipak Vi pogledate?

Anja: Nisam baš sad raspoložena.

Oran: Molim Vas.

Anja: Evo sutra, ili neki drugi dan? Ok?

Oran: Molim Vas.

Anja: Ali glupo mi je, eto.

Oran: Molim Vas.

Anja: Baš mi je glupo da čitam sad tu nešto Vaše i neke devojke koja je još i fina i…

Oran: Evo, odričem se slike, samo pogledajte naš razgovor.

Anja: Ali, stvarno mi je glupo, razumete li?

Oran: A razumete li Vi da Vas ja molim za nešto? I još se odričem najveće dragocenosti koje od Vas mogu dobiti.

Anja: Suludo mi je to sad.

Oran: Molim Vas.

Anja: Šta me molite, čoveče? Da čitam šta ste pisali drugoj devojci, a kao radujem se lepim opisnim rečima..?

Oran: Molim Vas samo da pogledate i ništa više.

Anja: Ok

Oran: Ne morate čak ni čitati u celosti.

Anja: U redu.

Oran: Hvala Vam, zaista Vam hvala. Ovo mi puno znači. Jeste li spremni?

Anja: Da.

Oran: Evo.

Anja: Unapred se radujem…kiselo.

Oran: Pa malo je promenila ponasanje…poslacu Vam samo prvi kontakt…

Anja: Samo da znate da nisam imala boljeg čatera.

Anja: Znači to sam ja :) Vrlo zanimljivo i neočekivano. A sada mi recite koje su te dve reči najčešće u upotrebi osim mama i tata?

Oran: Pa to sam lupio, ne znam da li su najčešće…ali jesu u vrlo čestoj upotrebi…bar bi bilo lepo da jesu.

Anja: Koje to?

Oran: Zamajavam te.

Anja: Eto.

Oran: Eto.

Anja: I to znamo oboje, samo što Vi zaboravite na kratko pa se vratite na trenutak opet, a ja neću da znam (a znam i ja).

Oran: Postoji jedna moja pesma sa sledećim naslovom…

Anja: :) Čitam Vas.

Oran: Pat i ti. Igrate šah?

Anja: Patiti, ili pat i ti? Znam sta je pat. Igram.

Oran: Pat i ti.

Anja: ok ok

Oran: Odvojeno.

Anja: Igra rečima (slovima).

Oran: A naravno, može se čitati i spojeno. Isto znači. Baš.

Anja: Te dve reči nisu “zamajavam te”.

Oran: Pa nažaslost, u ovoj situaciji imaju isto značenje kao i “zamajavam te”.

Anja: Ali nisu te! Nisu i tačka.

Oran: Ali svejedno…kao i ovo…Pat i ti, ili patiti…isto je!!! Isto.

Anja: Je li prošlo ono kod Vas, ono sa početka?

Oran: Ne znam šta.

Anja: Poželela sam da Vas upoznam.

Oran: Pa eto, vidite šta Vam radim. Namerno, s namerom…i to nije lepo….doduše, ni meni nije baš lako…ali sad ne posmatram sebe.

Anja: Ali sa kojom namerom to radite? Zašto namerno? Razumela bih da je nesvesno….ali ovako…

Oran: Pa rekao sam…iz nesvesti se preliva u svest…

Anja: Znate li šta ste Vi?

Oran: Znam.

Anja: Šta?

Oran: Što se ovih stvari tiče, ništa. Nula.

Anja: Vi ste jedan suncokret :)

Oran: Nula u svakom smislu.

Anja: SUNCOKRET

Oran: Netačno.

Anja: Jeste, jeste.

Oran: Dobro…e objasnite mi sad ovo…Zašto bi suncokret jedan zamajavao jednu devojku(nadam se) koja se predstavila u tako lepom svetlu….i…zašto on, kada zna da je zamajava…ne prekine vezu sa njom… i ne omogući joj da ostvari kontakt sa nekim s kim ima budućnost….Eto. To suncokret? To je…da ne kažem šta. E, ali suncokretu odgovara…i on nastavlja da je zamajava….i šta pravi to u glavi te divne osobe? Pravi haos…uostalom, nije prvi put suncokretu da je to uradio….I to nije lepo….niti pošteno…niti bilo kakavo pozitivno. Eto.

Anja: Ovako, prekid veze bi bio apsolutno radikalan potez koji je u trenutku jako jako loš za nju, ali je, možda, gledajući neki duži period, bolji….i ona to zna negde duboko u sebi ali nece da prizna…prija joj taj suncokret i to mnogo…i teško joj je da se odlepi od njega. Doživljava ga na neki čudan način.

Oran: Mene treba doživeti samo na jedan jedini način…

Anja: Ok, alli ne mozete Vi meni da govorite kako da Vas doživim i šta da mislim o Vama.

Oran: Ja bih za sebe, u realnosti rekao da sam jadan koji iskorisćava drugu osobu.

Anja: Kao što ste rekli, ja sam to mišljenje formirala već.

Oran: E, baš ste naivni…Pa vidite koliko sam se trudio da ga formirate? Čak je i ova priča delimično u funkciji toga. Ja u stvari stalno radim u svoju korist.

Anja: Ma o čemu Vi to?

Oran: A to Vi treba da primetite.

Anja: Sebični ste…Ali prijate mi. Hteli Vi to ili ne.

Oran: Nisam sebičan, to nikako…Kada biste me znali privatno, znali biste da sam najnesebičniji čovek na ovoj planeti (ili bar vrlo blizu toga). Uostalom, mogli bi da pitate ljude koji me poznaju u vezi toga.

Anja: Ne znam ljude koji Vas poznaju, nemam ni prijatelje ni rodbinu u kg, a ni u okolini.

Oran: Odlično. :)

Anja: :)

Oran: Mali blef nije na odmet :)

Anja: Auuuu.

Oran: Uuuuuuua.

Anja: Vi ste baš ofarbani…

Oran: :)

Anja: Kud ćete više da se farbate? Nikako…

Oran: Pa ja sam Vam jedna naivčina koja ima godine životnog iskustva.

Anja: Vi naivni? Vi ste daleko od naivnog.

Oran:  Pa rekao sam da taj naivni ima godine životnog iskustva.

Anja: Znači iskusno obmanjujete devojke već toliko godina?

Oran: Smešno. Pa devojke su više obmanjivale mene, koliko ja mogu da primetim. E, možda sam na ovim prostorima obmanuo par njih…ali sam unapred sve rekao, kao i Vama.

Anja: Dozvoljavali ste im…

Oran: Pa jesam, kad sam bio naivan.

Anja: Pa da, ja sam još jedna u nizu cica sa kojima ste bili fini…da da, jasno.

Oran: A i sada bih isti takav bio, samo kada bih izgubio glavu. Pa jeste, samo sto mi se čini da je ovo nekako najviše podudarnosti proizvelo…

Anja: Ali se opet sve svede na isto…bilo podudarnosti ili ne….

Oran: A i godine verovatano čine svoje, ako su istinite te Vaše…u pravo vreme se pojavivši, kad sam počeo razmišljati o mlađim osobama…sve u svemu, neverovatno meni. Da, da…svodi se na isto. U osnovi je isto.

Anja: Bezveze skroz.

Oran: Pa meni sad nije smešno.

Anja: Nije ni meni, upošte. Hoćete na spavanje? Radite sutra?

Oran: Ja sam već propustio deset vozova koji vode u krevet. Naravno da radim, strašno. Spavaću citava 4 sata. Ne, tri.

Anja: Laka noć.

Oran: Laka i Vama…Kao perce…Baš. Slatki snovi…I dalje ruke od frizidera! pa – pa

– nastaviće se –

Jedanaesto poglavlje elektronske i do sada neobjavljivane knjige Zorana Todorovića „Oran i Anja“

Ako neko pomisli da je vredno štampanog izdanja, može se slobodno obratiti autoru romana, tj. meni. Uživajte u nastavcima (ako možete i ako ste uopšte i ovo 
poglavlje pročitali :)

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.