Sjedio je u svojoj fotelji zaboravljen i sam,
na licu mu se nazirala priča duga sedamdeset ljeta,
reče mi: hoćeš li jednu cigaretu da ti dam,
ova samoća i dosada mi tako smeta?!
Moj je otac radi krzna gajio činčile
mene je tad pazila jedna crna žena,
imali smo farmu, imanje i vile,
ona je radila za nas i njen muž i djeca njena…
Zvali su me Plavokosi i Bledunjavi
nisam volio ta takva imena,
ali to me više ne gnjavi
davno su prošla ta vremena…
Bilo je mnogo siromašnih
zvali su ih “Kafirs“
sjedili su i prosili: Boana, Boana
give me something please…
A onda bi izašao iz svoje sobe,
tražio bi ključe,
uvijek čiste, ispeglane robe
ponavljao bi iste priče od juče…
