Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano održao je omaž i promociju knjige „Priče oko Rumije“ književniku Ranku Vujačiću, svom članu.
Veče je održano u Gimnaziji „Niko Rolović“ uz veliki broj poštovalaca i prijatelja pok. Vujačića, kao i književnih stvaralaca uudruženja Nekazano, a i šire.
Učesnici: Vesna Šoškić – direktorica Radio Bara, Jovanka Ljubenko – diplomirana novinarka i vlasnica Galerije „Vega“, Senka Rastoder – književnica, Mia Drača – flauta, učenica muzičke skole „Petar II Petrovic Njegoš“, Klapa KUD „Jedinstvo“ i Labud N. Lončar – predsjednik udruženja Nekazano i organizator ove večeri. Koji je na početku poželio dobrodošlicu gostima i zahvalio se na posjeti. Posebno se zahvalio Gimnaziji „Niko Rolović“ i direktorici Jasni Šćekić na prostoru i mogućnosti da do ovog omaža i promocije dođe. Napomenuo je da ovo neće biti uobičajeno veče. Biće ovo veče omaža i promocije i podsjećanja prijatelja na Ranka. Bit će ovo prije svega Rankovo veče.
Nakon toga je zamolio prisutne da odaju poštu pokojniku minutom ćutanja, što je i urađeno a nakon čega je Klapa KUD “Jedinstvo” izvela dvije pjesme o Baru koje je pokojni Ranko volio. Nakon toga Lončat je zamolio Senku Rastoder, književnicu, da kao dugogodišnja prijateljica i komšinica Vujačića preuzme dalje vođenje programa Što je on ai uradila. Govorila je o tridesetogodišnjem prijateljstvu i zajedničkom učešću u mirovnim pokretima i protestimadevedesetih godina, kao i o Klubu literarnih stvaralaca koji je nekada postojao i u kojem su bili skupa a koje mu je objavilo roman “Goranov put do tranzicije” 2013. Godine. Posebno je istakla da je knjigu “Priče oko Rumije” objavila Matica muslimanska Crne Gore, 2005. Godine. Dok je drugo izdanje objavio sam autor 2022. Godine i nije do sada promovisano a što je na sebe posle autorocve smrti na sebe preuzelo udruženje Nekazano 
Mlada Mia Drača, učenica muzičke škole “Petar II Petrović Njegoš”svirala ej na svojoj flauti i doprinijela svečanoj atmosferi ove večeri.
Vesna Šoškić, direktorica Radio Bara osvrnula kratko se osvrnula na knjigu koja se večeras promoviše i dala svoj doprinos večeri čitajući priču “Kum” iz ove knjige. Priču koja govori o tome kako su nekada ljudi sa ovog prostora odlazili u Ameriku u pečalbu i njihovom povratku iz iste. Naglašavajući sam kraj price: ” Jusuf je bio čovjek bistrog uma, ali nije mogao da razabere da li se to komšija šali ili je tamo u Americi toliko „prolupao“ da je zaboravio naša imena. Ajde, neka šejtan nosi poneku pogrešno izgovorenu riječ, ali ime, pomisli Jusuf, pa mu uzvrati: „ Fala tebe, kume, što mi novo ime dade. Ne znam kako je u tom dalekom bijelom svijetu, ali da znaš kod nas se imena ne mijenjaju ni na granici niti u Americi.“
Jovanka Ljubenko, diplomirani novinar i vlasnik Galerije “Vega” govoreći o Ranku istakla je: “Ranko Vujačić je izabrao ulogu hroničara. Ona je istovremeno nezahvalna i omamljujuća. Te dvije gimnazije u svakoj od objavljenih priča mogle bi se zasebno analizirati pod uslovom da je autor prisutan i spreman da odgovori. Nažalost, u Rankovom slučaju, vjerujem da nam oprašta svaku opasku jer je dobronamjernima to dopuštao i tokom života.
Življenje na Pristanu darivalo je privilegiju dodatnog umijeća: prepoznavanja kosmopolitskog u provincijalnom, urbanog u tek napuštenom seoskom, značajnog u naizgled sporadičnom i baš u tome i jeste vrijendost svakog dokumenta, traga, priče, zapisa. Zapisivanje života savremenika je trajna obaveza za svakog autora. Pogled sa strane, pa čak i s najboljom namjerom nije uvijek preporučljiva distanca za pominjanje ljudi, njihovih uloga, zapleta. Zapleten u tuđe, autor mora računati i na izgon iz dvorišta, kuća, kafana. Na sreću, Vujačićje s mjerom premjerio svoja barska raskršća pa su na njima neuvređeni ostali njegovi prijatelji, komšije, drugari, poznanici ničim uznemireni a zapisani kao dio vremena koje su djelili sa autorom.
Pitala sam se koliko svih nas ima u svemu što se u knjizi pominje?! Zaludu, još živi, pomalo nevaspitani kad govorimo o tobože „našem vremenu“ vremešni i zagledani u deceniji ličnog trajanja, spremni smo da se samotumačimo i samosažaljevamo….”
Kao što se i najavilo na početku večeri tako su učešće u večeri uzeli i prijatelji pokojnog Vujačića. Mr Miško Mijović dugogodišnji prijatelj sa Vujačićem zahvalio se svom udruženju Nekazano i govorio je o prijateljsttvu i poslovnoj saradnji susrećiući se sa Vujačićem službeno na poslovima za vrijeme dugogodišnjeg prijateljstva.
Barski pjesnik i humanista Rajko Joličić rekao je da je najbolje o pokojniku govoriti pjesmom i odrecitovao je pjesmu koaj govori o Crmničkim noćimai vinu i prijateljskoj odmerenoj riječi.
Na kraju ove zbilja emotivne večeri učešće je ponovo uzeo Labud N. Lončar koji se osvrnuo na ovo veče riječima da nije slučajno što se ovo veče održava u Gimnaziji, i ako su kao udruženje tražili dozvolu da se ovo veče održi u Dvorcu kralja Nikole što je odbiveno bez nekog posebnog razloga, ako se uzme činjenica da je sala u Dvorcu kralaj Nikole bila slobodna dvije večeri i da na Barskom ljetopisu nije bilo planiranih aktivnosti.
“Ranko je bio naš vrijedan i poštovan član. Svi u udruženju Nekazano su ga poštovali i uvažavali. Objavili smo mu dva romana: “Pasje godine”(2007) i “Zlatana poslednji čuvar ognjišta”(2020) i taj roman je je promovisan na Barskom ljetopisu 2021. godine. U “Zlatani” je pisao o školstvu. To je roman posvećen istoriji školstva tj. roman u kom se govori o ženi koja održava porodicu i učiteljima u tadašnjim, teškim, vremenima. U tom romanu sam se po prvi put susreo sa podatkom da je tada Kralj službeno postavljao učitelje na dužnost učitelja. Koliko je dužnost učitelja bila važna i pšoštovana. Danas sami prosudite kako i koliko. I još puno detalja koje do tada nijesam znao. Knjiga je pisana sa posebnim osjećajem za detalje i istinitost istorijskih podataka.
U cjelini, Ranko je napisao pet knjiiga o Baru i baranima. Večeras ovdje ne vidim nikog ko bi predstavljao Grad Bar. Ne vidim nikoga od potomaka o kojima je pisao Ranko. A pisao je o svima bez obrzira na vjeru, pripadnost narodu ili imovnom stanju. Ipak, mi kao udruženje održali smo svoju riječ kada smo ga ispraćali na put bez povratka a to je da ćemo održati promociju njegove knjige koja nije promovisana a koja je večeras pred vama. Mi ćemo mu se odužiti još jednom i to na način što ćemo jedan od narednih brojeva Časopisa za književnost i umjetnost Nekazano posvetiti njemu i uspomeni na njega. Do tada zahvaljujemo se porodici Vujačić na povjerenju i na činjenici da će večeras pokloniti jedan značajan broj Rankovih knjiga. Ponosni smo na činejnicu da je Ranko bio i Vaš i naš.”- zaključio je Lončar.
Direktorica Gimanazije Jasna Šćekić zahvalila se udruženju Nekazano što je baš Gimnaziju odabralo za promociju ove knjige i izrazila nadu da će se nastaviti korišćenje prostorija ove škole za promocije i književne susrete jer takvi susreti promocije oplemenjuju dušu a posebno kod mladih ljudi.
Sanja Vujačić, profesorica i kćerka pokojnika je na veoma emotivan i dirljiv način govorila o svom ocu odrastanju i vaspitavanju, o Gimnaziji gdje se i održava promocija. Zahvalila se gostima na prisustvu i ispred porodice poklonila prisutnima po nekoliko knjiga od svih knjiga koje je Vujačić za života objavio.
