Biblioteka Mihailo Miho Vuković, Danilovgrad, u saradnji sa Međunarodnim udruženjem književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano iz Bara održali su promociju knjige „Nekazano“ autora Rajka Šćepanovića, koja je objavljena posthumno.
Moderator večeri bila je Vesna Kovač a o knjizi su govorili veliki besjednik, književnik, književni kritičar Perivoje Popović inače Rajkov veliki prijatelj i Labud N. Lončar, pjesnik, prozni pisac, kolumnista i osnivač udruženja Nekazano koji je i napravio izbor do sada neobjavljene poezije Šćepanovića, i sam veliki prijatelj sa pokojnim Rajkom.
Vesna Kovač domaćica i moderator večeri pozdravila je goste. riječima: „Stihovi Rajka Šćepanovića su trajno svjedočanstvo. Imaju veliki značaj. Dokazuju da je život jači od smrti, da čovjek fizički nestaje, ali mu djela vječno žive. ,,Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi.“
A nakon njenih uvodnih i pozdravnih riječi udruženju Nekazano i porodici Šćepanović a prvenstveno Veri supruzi pokojnog Rajka Kovač je prepustila pjesnikinjama Gordani Srećković i Silvani Jovanović da pročitaju po nekoliko pjesama iz novobjavljene knjige Šćepanovića.
Labud N. Lončar ispred izdavača a i kao priređivač i dugogodišnji prijatelj sa Rajkom obratio se i pozdravio prisutne, ne krijući zadovoljstvo što je do ove promocije došlo u Rajkovom zavičaju i činjenici da je Lončarevo prvo mjesto službovanja bio baš Danilovgrad. Zahvalio se prisutnima na posjeti a posebno Veri, Rajkovoj supruzi zahvaljući kojoj je i došlo do štampanja knjige i ove večeri. Otkrio je podatak da zajedno sa njom planiraju već deset godina štampanje ove knjige i činjenicu da ovakva kakva je bila je spremna za štampu odavno ali zbog nekih nevjerovatnih činjenica do toga nije došlo. Napomenuo je da u ovoj knjizi nema predgovora, pogovora ili recenzije jer Rajko se preselio u vječnost, čisto i ponosno – onako kako je i živio! Objavio je za života sledeće knjige: „Gramatika ljubavi“ (1979),“Naslovi tišine“ (1981),“Stvaranje svijeta“(1986), “Slike zrenja“(1988),“Kamene ćutnje“ (1988), “Slobodno padanje“ (1992) i „Dnevni red“(1996) a iza njega je ostalo dvanest knjiga koje nijesu ugledale svijetlost dana za njegovog života.
Polazeći od osnovne pretpostavke da napisanu knjigu upokojenog pjesnika niko nema pravo mijenjati a pogotovu ne njeno ime ovim povodom objavili smo izbor pjesama iz bogate riznice poezije Rajka Šćepanovića. Kao što rekosmo, Rajko je za sobom ostavio veliki broj knjiga spremljenih za štampu koje nije uspio da objavi za svoga života jer je smatrao da je važnije da pomogne mladim piscima da objave svoju knjigu a svoje ostavljao za kasnije. A onda ga je smrt pretekla. Pretekla u namjeri da prikaže svoje viđenje svijeta. Te tako ispada da je ono što je kazao a kazao je mnogo toga postalo „nekazano“ sve dok to neko ne objavi i to onako kako je on napisao, bez mijenjanja i jednog slova.
Posle njegove smrti objavljena je trilogija njegove neobjavljene poezije u kojoj je priređivač promijenio originalne nazive knjiga poezija te je tako knjiga „Muška zanimanja“ preimenovana u „Iverje snova“, knjiga „Ukrštene riječi“ preimenovana u „ Iza svoje sjenke“ i knjiga „Postojbina nade“ u „Peta strana svijeta“. Srećom za knjigu „Zeleni monolzi“ priređivač nije znao jer bi nesumnjivo i njoj promijenio ime.
Ne želimo da ulazimo u razloge preimenovanja imena knjiga pokojnog Rajka Šćepanovića, ko, kako i zašto je to uradio.
Sigurno nije iz zle namjere. Ali to nije niko imao pravo da uradi, to je činjenica i tačka!
Nezapamćeno u istoriji književnosti. Čak i prava!
Mi samo želimo da se njegove neobjavljene knjige zovu onako kako ih je on nazvao. Toliko mu dugujemo. Da ne mijenjamo njegovu riječ.
Istorija će potvrditi veličinu Rajkove poezije a budućim naraštajima ostavljamo u nasleđe da ocijene i daju svoj sud.
Zbog skromnih novčanih sredstava napravili smo mali izbor poezije nadajući se da ćemo u skorije vrijeme pronaći sredstva za obimniji i studiozniji prikaz djela Rajka Šćepanovića jer nas je on svojim činjenjem i pisanjem toliko zadužio. I ne samo nas! Iz poštovanja prema njemu i njegovom djelu a vođeni njegovom pjesmom Nekazano prilikom osnivanja našeg udruženja dali smo ime udruženju Nekazano. I postigli smo da smo danas jedno respektabilno međunarodno udruženje. Stekli smo ime. Objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost , kao i časopis za Haiku – oba nose ime Nekazano. Imamo i portal koji se zove tim imenom.
Rekoh da objavljujemo časopis za kulturu i umjetnost Nekazano. Svaki broj časopisa namijenjen je uspomeni na nekog od književnika i umjetnika Crne Gore i regiona. Tako smo iz poštovanja prema Rajku prvi broj namijenili njemu i održali smo promocijuu Dvorcu kralja Nikole kojoj je prisustvovao veliki broj njegovih poštovaoca i prijatelja. Ispred Udruženja književnika Crne Gore prisustvovali su Veselin Rakčević i Perivoje Popović.
Veselin je kao i Rajko pokojni i njemu smo priredili jedan broj i promovisali na istom mjestu.
Na njemu je govorio večeras prisutni Perivoje Popović, veliki književnik i prijatelj Rajkov, kao i prijatelj udruženja Nekazano. Kao iskusnijeg i dugogodišnjeg Rajkovog prijatelja zamoliću ga da nam kaže viđenje Rajkove poezije i njega lično.
Perivoje Popović je pozdravio prisutne i udruženje Nekazano čitajući djelove iz svog prikaza pod imenom O pjesničkom izboru iz djela Rajka Šćepanovića „Nekazano“, sačinio književnik Labud Lončar, u izdanju istoimene izdavačke kuće, Bar, 2023. „ Prepun divlje snage
Iz tmine izbija izvor
Donoseći na svijet
Svježinu dobina…“
Rajko Šćepanović: IZVOR
Ovaj skromni i iskreni pjesnički i ljudski sabrat, koji pokušava da nastavi davno započetu životnu i stvaralačku priču o Rajku Šćepanoviću, sasvim namjerno na etičko čelo Šćepanovićeve refleksije, koja je po mnogim odlikama i dalje savremena i autentična. Ono što je obavezno da se doda uz ovu ocjenu jeste i doživljaj i odjek rečenog gdje smisao niti u jednom slovu ne tamni nego u ponom smislu jača kreatorska svjetlost i njena svjetlot dopire do nekih novih do tada nesagledanih prostora u kontekstu vremena koje je nažalost isuviše zlom pritisnuto, a naš Rajko Šćepanović je vjerovao da će njegov, već apostrofirani izvor pronaći na svom blagoslovenom toku „i naš ozareni lik“ i da neće doći doba:
„Kad se od zemlje
Otima ljepota
A od neba boje,
Procvjeta samoća
Što se umnožava…“
Šćepanović: „ Cvijet“
Ipak ovo ne znači da Šćepanović nije vjerovao u ljude i njiovog tvorca znao je kao što mi danas i običnim vidom možemo da vidimo da je Poezija besmrtno privlačna i da kad čovjek-pjesnik, promijeni svijetom, ovim ovdašnjim, prolaznim i ode na onaj vječni, koji se imenuje kao bolji, kao svijet bez bola, onda se na zemaljskoj strani postajanja neminovno ruši jedan obični svijet – budući, da svaki čovjek sobom čini mikrosvijet ovoga vijeka i ovdašnjeg živovanja. Posebno je na dobitku onaj drugi, rekosmo, bolji svijet, kada se ugasi ovozemaljsko trajanje istinskog pregaoca, čovjekoljupca bez mane i straha kakav je nesumnjivo bio i neumorni istraživač čovječnosti, iskušenik ljubavi prema svemu što je pjesničko, stvaralačko, visokospoznajno, blagorodno i bogougodno – da, to je bio i tako uvijek gledajući naprijed hodio Rajko Šćepanović.
Rajkovim odlaskom sa ovoga svijeta ovaj naš mali i kratkotrajni život ovozemaljski osiromašen je za bogatu humanističku i stvaralačku lepezu nadahnuća i pregalaštva kakva se rijetko srijeće i kakvom se rijetko ko može kao takav ocijeniti. Prolaznost je osiromašena za jednu neiscrpnu suštinsku energiju dobra – sreća je što postoji vaskresenje i što će tom energijom biti silno ukrašena vječnost koja je beskrajna i neprekidna u svoj svojoj punoći i prostranstvu duha…
Uprkos svemu, pjesnički svijet Rajka Šćepanovića ispunjen je valjanim, jezgrovitim, metaforičnim, stilski i jezički preciznim slikama stanja duše, duhovnosti i materijalnosti ovovremene, savremene kontroverzne zbilje. Nijedna od karakteristika koja posebno naglašava stvarnost postojeću ili mašti dostupnu, nije izmakla dobrovidećem pjesničkom oku Rajka Šćepanovića.
Odazvao se ljubavi kao nenadmašnoj snazi koja pokreće život. Potom tišini koja životu kao takvom daje poseban smisao, boju i nadu. Svijet je stvoren po volji ali i po kazni Gospodnjoj, što je u njegovom stvaranju Šćepanović i te kako prepoznao i označio u punoj pjesničkoj zrelosti, imajući pritom u vidu i sliku, i emociju, i misao koje mogu da razumiju ćutanje kamena, zemlje i neba, da u slobodnom padanju i neminovnom uzdizanju uspostave dnevni red i red dnevi koji dolaze za pjesnika, za čovjeka, za čovječanstvo, što često nije u stanju da spozna razliku između osvita i sumraka, između jutarnje vedrine i predvečernjeg naoblačenja. Taj posebni trenutak kada se svjetlost pretvara u mrak i kad bi ponovo mraku trebalo da se otme svjetlo, naročito je zanimao pjesnika Rajka Šćepanovića. U svim pomenutim objavljenim knjigama vrijednog i odanog stvaraoca naslova tišine dobrano se uočavaju upravo komponente nadmetanja mraka i svjetlosti, dana i noći, sunca i tame pod nebesima i na njima kao videćem dijelu opštega prostranstva. Ono nas neprekidno okružuje i čini spokojnima ili nespokojnima, dostojnima ili nedostojnima imena Čovjek, datog po slici i prilici Stvoritelja.
Rajko Šćepanović se imao rašta roditi i kao pjesnik i kao čovjek. Zato njegovo trajanje kroz vrijeme vaskrsava i raste te tako, neminovno podrazumijeva čast i ponos – za sve koji su ga voljeli i znali, ali i prekor za one koji nerazumno, ali i bezuspješno hoće da ga zaborave. Gospod, LJudi i pravda su na Rajkovoj strani, jer On je volio i znao, vidio u svom pjesničkom osvjetljenju sve dobre ljude ovoga svijeta, svu veličinu i malog i velikog stvaralačkog truda.
Posle ovih riječi iskrenog prijatelja Šćepanovića pjesnikinje Srećković i Jovanović pročitale su još po par pjesama iz knjige Nekazano a nakon toga moderatorka i domaćica večeri sjajna Vesna Kovač zahvalila se gostima na prisustvu i iznijela nadu da je ovo samo početak kulturne saradnje sa Nekazano a o čemu će se naknadno dogovoriti. Lončar se ispred udruženja zahvalio Biblioteci Mihailo Miho Vuković a posebno Vesni Kovač na sjajno pripremljenoj i realizovanoj promociji.
Nakon toga Vera Šćepanović supruga pokojnog Rajka pozvala je prisutne na bogato pripremljenu trpezu i piće koje je spremila što su svi prihvatili i uz bogatu trpezu i piće evocirali su uspomene na dragog prijatelja.
